Naučnici tvrde da milioni ljudi nose produžetak DNK koji sprečava da se osećaju sitima i ostavlja ih da žude za slatkom i masnom hranom.
 
FTO gen koji ima više od polovine ljudi je otkriven pre nekoliko godina i iako su naučnici znali da je kriv što se oni goje nisu znali kako tačno to funkcioniše.
 
Sada mogu da nalaze nova rešenja za gojaznost jer osobe koje nose ovaj gen imaju 70% više šanse da postanu gojazne nego oni bez njega. Oni jedu do 200 dodatnih kalorija dnevno i uvek su teži od ostalih. 
 
Vodeći britanski naučni tim je radio test sa mladićima sa i bez gena tako da oceni apetiti pre i posle obroka. Uzorci krvi volontera su testirani na grelin, hormon koji izaziva osećaj gladi. Nivo grelina je obično visok pre obroka, a pada nakon. Ali mladić sa “gladnim genom” imao je podjednako veliki nivo hormona i nakon jela. Takođe je bio više gladan nego ostali.
 
Potom su volonterima pokazivali fotografije raznovrsne hrane nakon obroka i pitali ih koliko im je privlačna. I uprkos tome što su tek jeli, oni koji su imali problematični gen su i dalje mislili da su kolači, peciva, čips i haburgeri jednostavno neodoljivi.
 
Naučnici su potom koristili MRI skenere da bi pogledali mozak volontera. Oni sa “gladnim genom” su imali najviše misli o masnoj i slatkoj hrani. Vodeći autor studije dr Rejčel Baterem sa Londonskog univerziteta kaže da su ove osobe jednostavno “biološki programirane da jedu više”. Grelin, a time i glad može da bude eliminisan vežbama poput trčanja i vožnjom biciklom ili uz ishranu sa visokim sadržajem proteina. Takođe, postoje i lekovi koji regulišu ovaj hormon.