Da li znate da IKEA ove godine obeležava 75 godina od osnivanja kompanije? Ovde imate priču o tome.

A sada želimo da čujemo i vašu priču.

Kada ste prvi put bili u IKEA robnoj kući? Koji je prvi IKEA proizvod koji ste kupili? Da li možda imate stari IKEA katalog?

Pošaljite nam vaše IKEA priče, sećanja ili slike proizvoda i starih IKEA kataloga na [email protected].

Najzanimljivija iskustva, najstarije proizvode ili kataloge čeka malo iznenađenje – biće predstavljeni u posebnoj galeriji posvećenoj jubileju.

Čekamo vaše priče!

26 KOMENTARI

  1. Godina 1991. Ikea je stigla u Beograd. Bila je ona pojam
    modernog, funkcionalnog, svetskog, pogotovo za nas mlade
    parove. Tiskali smo se u toj radnjici na Novom Beogradu, kod
    hotela Hajat, kupujući tanjire, šolje, vaze, držače za salvete i
    kojekakve sitnice koje su upotpunjavale naše tek započete
    zajedničke živote.
    Kumovi i mi smo bili oduševljeni malim, drvenim ramovima za
    slike. Kupovali smo ih ko ludi, punili slikama sa zajedničkog
    letovanja i izmišljali razne načine njihovog kačenja.
    Danas su ti ramovi malo požutili ali još uvek lepi na zidovima u
    vikendici.
    A kada sećanja izblede tu su fotografije.

  2. 2006-te sam cek stan opremio donoseci stvari iz IKEA-e u Budimpesti. Snalazenje u prodavnici na madjarskom, prelazenje granice. Pomalo zavidim danasnjim mladima u Srbiji kojima je ikea udaljena svega 50km.

  3. Ranih 2000/tih bila je aktuelna ikea u budimppesti, manje solun. ALi uglavnom sitnice: ramovi za slike, plava keramicka vaza, staklene za jedan cvet. Neke su prezivele 🙂

  4. Prvo iskustvo u IKEA-i bilo je u Budimpešti. Za njim je usledilo još mnogo odlazaka u budimpeštansku IKEA-u i raznih načina snalaženja da se donese ili poruči sve do Beograda. I pre toga sam naručivao proizvode iz IKEA-e ali uvek preko posrednika.

    Prvi proizvod kupljen preko posrednika bile su stolice na rasklapanje, stočić (naravno, onaj koji svi imaju) i jedna vaza, a prvi proizvod kupljen uživo nisam precizno upamtio. Mislim da su u pitanju bile šolje ili čaše.

  5. Bila sam sa roditeljima u ikei kod hajata, 1990 ili 1991 godine. Sećam se velike gužve i kupljene lampe skoro kao juče da je bilo. Sećam se prvih poseta robnim kućama kada god smo putovali kasnije devedesetih u inostranstvo.

  6. Mozda ne prva, ali svakako najdrza poseta Ikei bila je kada sam odlazila vikendom u provod kod drugarice koja je zivela u Budimpesti, pa bismo svaki put nasle vremena i da skoknemo do Ikee, ne toliko zbog kupovine koliko da smazemo virslu sa przenim lukom. Najneprijatniji trenutak bio je kada smo u povratku iz Beca skrenule s puta da da svratimo u Ikeu u Pesti da bismo otkrile da je nestalo virsli i da sluze samo cufte. 🙂 🙂

  7. ikea 1991 u beogradu, vise ideja o tome da svet ne mora da bude, kao do tada, socijalisticko sivilo.

    To je jedno od imena koje je unosilo malo boja u taj jednolicni svet, skoro kao recenica o malom koraku za coveka…

  8. odlasci svaki put kad se ode u budimpestu u ikeu, ne toliko zbog samog shoppinga (jer smo mogli da kupujemo samo sitinice) koliko zbog blenjenja tu sve stvari i viršle hahha

  9. Odavno zivim van srbije. Cesto sam se selila. Jedino sto mi je ostalo iz prvih ikea kupovina je staklena teglica u kojoj drzim kafu. Ne secam se kada je tacno kupljena ali je ikea ispisano starim serifnim fontom kakav se danas ne koristi.

  10. Ova retro kolekcija koja se pojavila u IKEA salonu sasvim me vratila u drugo vreme.
    Tata je puno toga donosio iz inostranstva otprilike u to vreme. Vozio je kamion i svi smo jedva čekali da dođe i da nam donese po nešto. Snabdevao je i rodbinu, komšiluk, ništa mu nije bilo teško.
    Sećam se i kuće na Zvezdari. Preko leta smo jurcali po bašti, posebno izazovnoj jer je bila malo zapuštena. Roditelji nisu obraćali pažnju na baštu, u stvari mama je imala neku suludu ideju: što je bašta zapuštenija, što se biljke same rasprostiru kako im je volja, što se manje prska, prehranjuje, čupa i doteruje to će bašta biti prirodnija. Tako smo u našoj zvezdraskoj prašumi ludovali sa komšijskom decom. Bilo je tu dudinja, i šljiva.
    A kad bi došla zima batalili smo baštu i sedeli u toploj kući, deda je bio zadužen za loženje…
    Hvala Ikei na retro kolekciji, podsetila me na te ušuškane dane u kućici na Zvezdari. Posle ručka bi posedali sestra i ja pored na kauč dvosed (mislim da i jeste bila ikea) a deda nam je čitao pustolovne knjige Zan Greja: Divlji plamen, Jahači usamljene zvezde….
    Mama, komšinice i baka sedele su u kuhinji, pravili su društvo baki dok je mesila vanilice.
    Hvala na lepim sećanjima detinjstvu i ljubavi.

  11. Ovaj jubilej budi lepa sećanja. Sad ne baš 75.to godišnja, malo sam mlađa, ali sećam se sofe na kojoj smo proslavljali rodjendane, opremu za dečije sobe, posuđa u kuhinji.

    Na žalost mnogo toga je “stradalo” u dečijem odrastanju, selidbama, renoviranjima. Neke stvari deca su odnela kad su osnivali svoje porodice.

    Moj otac je sve brižno čuao na vikendaškom tavanu, ali smo mi, brzopleto, posle njegove smrti rasčišćavali tu “starudiju”. Sada mi je žao, tavan je prazan i dosadan, čak se ni unuci ne penju gore, nije im zanimljiv, mističan, tajnovit. Doduše stalak za salvete, mada prefarban, odnela je unučica da u njega slaže svoje crteže.

  12. MOja sestra 90tih je dobila za jedan rodjendan IKEA narandžastu papirnu podnu lampu za sobu. Imali smo je do pre 5,6 godina. Onaj papir je jednostavno propao od vremena. Baš sam je volela. Pravila je divnu atmosferu u sobi.

  13. Počeli smo da više putujemo posle petooktobarskih promena, tako da su i posete ikea robnim kućama uvek bile redovne svakog puta i često smo donosili sitnice. A onda čak i neke veće stvari. Crveni lack i dalje stoji u maloj sobi mada se već polako raspada. Mnoge veće proizvode smo poručili da nam donesu iz Budimpešte, krevete i dušeke, ormare. Planirali smo stokholm sofu. Prevoz je bio previše skup u to vreme.

  14. Била сам на Новом Београду када је отворена радња код 6 Каплара. Помислили смо да долазе нормална времена. Kпили папирне лустере и још неке повољне ситнице, као и многи други.

  15. Otvorila se prva prodvnica IKEA kod hotela HAJAT i baš smo pohrlili. Kupovali smo poklone, obnavljajući kuhinje, dnevne i dečije sobe.
    Nije tada bio veliki izbor ponude, Jugoslavija se velikim koracima otvarala prema stranim tržištima. Ali su stvari bile moderne, lagane, uglavnom u bojama drveta. Sve se to razlikovalo od ponude u domaćim radnjama.
    Bila sam tada mlada novinarka, pisala sam nekoliko puta o zanimljivom poslovanju ove svetski poznate firme. Naime, angažovali su domaće firme koje su proizvodile predmete dizajnirane u IKEA firmi. Bili smo ponosni na naše proizvođače i njihov odličan kvalitet. Žao mi je što tekstovi nisu sačuvani, ali tada smo ih kucali na mašinama i stvarno je bio problem čuvati sve te papire duže vreme.
    Bila sam oduševljena tim divnim, malim predmetima koji ulepšavaju naše domove. Možda je sada smešno, ali kupila sam skoro nekoliko malih stalaka za salvete, napravljenih od drvenih letvica. Poklanjala sam ih za novu godinu, rođendane. Do pre par godina sam koristila jedan takav a na kraju sam ga čak i prefarbala u crveno, kako bi se slagao sa kuhinjom.
    Zapravo najveći deo predmeta, kad sad razmislim, našao se u kuhinji. Čaše, pribor za jelo, šarene salvete skupljala sam ih kao devojčica a posle ih je preuzela moja ćerka i još ih čuvamo u kutiji ispod kreveta.
    Eto, mojih skromnih sećanja. Naravno, IKEA mi je i danas česta destinacija i nikada ne propuštam viršle sa senfom i rolnice.

  16. E pre par dana, sam našla sklonjenje drvene ramome sa staklon (umesto plastike) malog formata. Verovatno su kupljeni početkom 2000tih. Mislim da ću ponovo da ih aktiviram 🙂

  17. Uvek sam kupovala kad odem u IKeu u Budimpeštu poklone za decu prijatelja, ili neka igrackica ili više stvari za novorođene bebe. To se uvek cenilo 🙂

Comments are closed.