IKEA ovog leta otvara svoju prvu robnu kuću i najzad dolazi u Srbiju.

Ali šta ako vam kažemo da to nije baš sasvim istina?

Ne sekirajte se, IKEA uveliko gradi u Bubanj potoku i za par meseci ćete moći da je posetite.

Samo budimo precizni: IKEA ne dolazi u Srbiju, već se ovde – vraća.

Prva IKEA prodavnica zapravo je otvorena 27. marta 1991. u Beogradu. Bila je to mala radnja, takozvani start shop i nalazila se na Novom Beogradu. “Već prvog dana oko stotinak kupaca i znatiželjnika čekalo je u redu pred vratima prodavnice, a tek svaki peti posetilac ove radnje izašao je praznih ruku, dok u svetu tek svaki peti nešto kupi”, pisala je tada Politika u izdanju od 28. marta 1991. godine.

IKEA prodavnica je imala 1.020 kvadratnih metara i otvorena je još u vremenu SFRJ.

Bila je to tek druga IKEA prodavnica u zemljama Istočne Evrope, a nalazila se u zgradi Jugopetrola, odmah preko puta današnjeg Tržnog centra Ušće.

Evo kako danas izgleda pasaž:

Na otvaranju je zarađeno 4 puta više od planiranog, a novine su pisale kao o događaju sezone.

Zanimljivo je da su neki od zaposlenih u toj maloj IKEA prodavnici u Beogradu sve do danas ostali u švedskoj kompaniji. Među njima su Pavle Radovanović, koji je tada bio šef start shopa i Jossan Geerdink, koja je radila kao sales menadžerka.

“Bilo je neverovatno. IKEA start shop površine 1.000 kvadratnih metara je bio non stop pun mušterija. Redovi su bili dugački ispred ulaza. Sećam se jednog dana sam video glumca Batu Stojkovića kako čeka u redu. Baš me je zanimalo šta će da kupi. Čekao je verovatno sat vremena i kupio je – lampu”, priseća se Pavle.

Jossan kaže da je iskustvo bilo uzbudljivo.

“Uvek sam htela da radim u kompaniji IKEA u Jugoslaviji, pa je to bilo vrlo posebno za mene. Nikada nisam Jugoslaviju smatrala zemljom Istočne Evrope, pošto su ljudi mogli slobodno da putuju i ja sam provela mnoge praznike kao dete sa roditeljima ovde. Mislim da je tada sve počelo, ljubav prema zemlji, kulturi, vremenu i na kraju, ali ne manje važno, fantastična hrana, ljubaznost i beskrajno gostoprimstvo ljudi. Pre više od 27 godina počela sam da radim ovde i u tadašnje vreme bili smo pioniri i trebalo je da dovedemo IKEA-u u nove zemlje, pogotovo na istok i jug gde su drugačiji zakoni i potrebe nego u zemljama gde je IKEA već poslovala, poput Švedske ili Holandije. Bila je to fantastična avantura, raditi sa mladim i entuzijastičnim kolegama, graditi i otvoriti tu malu prodavnicu na Novom Beogradu.

Nažalost zbog sankcija smo morali da je zatvorimo posle godinu i po. Ali, želja da se vratimo i otvorimo veliku prodavnicu je ostala. Niko nikada nije pomislio da će trebati 26 godina, ali to će se najzad desiti”, objašnjava Jossan.

Iako su prve prodavnice u zemljama Istočne Evrope otvorene odmah posle pada Berlinskog zida, u Mađarskoj i Jugoslaviji, IKEA je već tada imala dugu tradiciju saradnje sa proizvođačima iza gvozdene zavese, tokom Hladnog rata.

Još šezdesetih godina, poljske firme prve počinju da proizvode nameštaj za IKEA-u. Danas je Poljska drugi najveći proizvođač IKEA nameštaja na svetu.

Posle pada Berlinskog zida, IKEA otvara prvu prodavnicu u Mađarskoj i Budimpešti 1990. godine, kao i 1991. u Jugoslaviji. Robne kuće su iste godine otvorene u Češkoj i Poljskoj.

Pitali smo Pavla koji su tada proizvodi bili najpopularniji kod Beograđana i da li još uvek mogu da se kupe.

“Da, to su i danas “ikone”: KLIPPAN sofa, LACK stočić, BILLY polica za knjige.”

Pavle je danas Sales Leader za kuhinje za IKEA jugoistočna Evropa, a Jossan je menadžerka IKEA FAMILY programa lojalnosti za kupce.

Zanimljivo je da je čak 35 procenata robe koja se prodavala u Beogradu bilo proizvedeno u Jugoslaviji. IKEA je 1991. iz Jugoslavije izvozila robu u vrednosti 70 miliona dolara. A planirano je da za 5 godina cifra poraste do 210 miliona. U današnjem novcu to bi bilo skoro 400 miliona dolara. Danas, jedna kompanija iz Srbije proizvodi za IKEU. To je Standard Furniture iz Ćuprije, a prave daske za meso i oklagije.

Ali ni to nije sve.

IKEA je planirala da ubrzo otvori i veliku robnu kuću u Banovcima.

“Ovo je predhodnica za robnu kuću u Banovcima, odnosno sedam robnih kuća na površini od 20 hektara koje je IKEA kupila”, objasnio je tada Radovanović.

Robna kuća od 15.000 kvadrata je trebalo da bude gotova 1993. godine, a posle toga je trebalo da se otvori i prodavnica u Zagrebu.

Jossan objašnjava koliko se IKEA promenila od tada.

“Naravno da se IKEA puno promenila, kao svaka druga kompanija u tako dugačkom vremenskom periodu, tada digitalno okruženje jednostavno nije postojalo. Danas su naše prodavnice dizajnirane i izgrađene po najvišim standardima samoodrživosti. Fokusirani smo na održivi život, proizvode koji štede energiju, reciklažu i korišćenje obnovljivih i recikliranih izvora, radne uslove u fabrikama koje rade za nas i puno toga… Ipak, neke stvari su ostale iste i nikada se neće promeniti, to su naše vrednosti i kultura naše kompanije, koji nas čine to što jesmo i kako radimo zajedno i za šta se borimo.”

Još neke stvari se nisu promenile od 1991. godine.

“Nameštaj je jednostavan. Sve je rasklopivo i nalazi se u pljosnatim paketima koji se stavljaju u automobile. Naš simbol je – imbus ključ”, rekao je tada Pavle Radovanović.

Pavle se danas priseća kako su kupcima u Jugoslaviji objašnjavali taj novitet, odnosno da je potrebno da sami sklope nameštaj. “Slogan koji smo tada koristili je bio: Nameštaj za pametne – ne za bogate. Čuveni IKEA imbus ključić je svuda bio reklamiran – “Ti uradiš pola, mi uradimo pola, a zajedno štedimo novac.”

Jossan dodaje da je “to značilo da je pametno da kupite u IKEI, pošto smo mi nudili iste vrste proizvoda kao konkurencija, ali po boljim cenama“.

“Naša ideja, tada kao i sada, je da ponudimo dobro dizajnirane, funkcionalne proizvode po cenama koje su toliko niske da što više ljudi može da ih priušti. To će ostati i u budućnosti tako”, kaže Jossan i dodaje da joj se najzad ostvarila želja da živi u Srbiji i radi u IKEI.

“Naravno da se Srbija promenila, kao i bilo koja zemlja za 26 godina. Ali duh ljudi, gostoprimstvo, hrana i puno drugih stvari se nisu promenile. To je ono što čini Srbiju. Gde uvek ima vremena za kafu (ili dve) i proslavu nečega. Srbiju smatram mojom domovinom i ponosna sam i srećna zato što sam ispunila svoj san da živim ovde, iako sam čekala puno godina.”

Sve o otvaranju prve IKEA robne kuće u Beogradu pročitajte na ovom linku.