Uvek nam govore da je uzrok prekomerne težine previše hrane i nedovoljno kretanja. Međutim, naučnici veruju da i mozak može da nas učini debelim! U novoj studiji, istraživači sa Univerziteta u Mičigenu kažu da neki od nas imaju mozak koji je drugačije povezan, što znači da ne reaguje na jedan od hormona koji reguliše apetit.
 
Postoje dva ključna hormona koja su povezana sa našom težinom. Jedan je povezan sa želucem i osećajem za glad, a može da uspori metabolizam i povećava sposobnost tela da sagori masti.
 
Drugi je leptin. On igra ključnu ulogu u regulisanju težine tela signalizirajući mozgu da smanji apetit i sagori više kalorija. Kao rezultat toga, ima značajan uticaj na težinu. Prethodna istraživanja pokazala su da osobe koji nemaju leptin imaju više problema sa težinom.
 
Neke osobe proizvode veoma visoke nivoe ovog hormona “preopterećuju” receptor u mozgu koji je odgovoran za njih,a to negativno utiče na mehanizam koji treba da eliminiše višak masnoće. Sada su istraživači na univerzitetu u Mičigenu otkrili zašto receptor u mozgu odgovoran za procesuiranje leptina možda ne funkcioniše.
 
Oni su otkrili da receptor ima “dve” noge koje se okreću dok se susreću sa leptinom u mozgu. Jedna od mogućnosti je da receptori osoba koje imaju prekomernu težinu nemaju ove “nožice”, pa leptin ne može da se veže za receptor u mozgu. Ovo otrkiće može da dovede do novih tretmana za gojaznost i drugih bolesti povezanih sa hormonima. 
 
Pošto je leptin glavni regulator apetita, razumevanje zašto je otpornost na njegove efekte koju razvijaju gojazni velika prepreka u otkrivanju novih lekova za gojaznost i dijabetes. 
Naučnici su nedavno otkrili i “glutenski gen” koji zaboravlja da kaže vašem mozgu kada ste siti.
 
U eksperimentima sa miševima oni su dokazali da mutacija jednog gena može da prekine komunikaciju u telu i odvede do neprestanog prejedanja i brzog nabacivanja kilograma.Nakon obroka, aktivnost ovog gena prenosi hemijske signale dole do lanca ćelija u mozgu dok ne stignu do hipotalamusa koji dobija poruku da ste siti i ubija apetit. Ipak, kod miševa koji su imali mutaciju ovog gena, ove hemikalije – leptin i insulin – nisu stigli do svoje mete i jeli su dva puta više od miševa koji nisu imali mutaciju.
 
Photo: Flickr