4. Stručnjaci za vino

 

U poslednje vreme kao da se svi nešto razumeju u vino. I to nas malo nervira moramo da priznamo, pošto ispada da su svi rođeni na dvoru i samo su čekali priliku da naprave svoju kolekciju skupocenih flaša. Ma pazi molim te.
 
Ipak, postoje ljudi koji se zaista razumeju u vina. Enolozi i drugi gurmani koji će prepoznati o kojoj berbi se radi, kakva je aroma i koji sve ukusi mogu da se osete.
 
E pa to nije baš tako.
 
Zapravo u više navrata je dokazano da takozvani stručnjaci za vino nemaju pojma. I to najveći stručnjaci na svetu, a ne vaš ujka koji krene da smara posle 3 flaše banatskog rizlinga.
 
U jednom eksperimentu su im dali da uporede jeftino stono vino sa vrhunskim francuskim "grand cru" vinom. Skoro niko nije primetio razliku.
 
Drugi primer je još gori. Čuvenim ekspertima su poturili belo vino ofarbano u crveno. I opet niko nije shvatio da je u pitanju prevara. Treći primer je bio posebno poražavajući. Enolozima su dali da probaju jeftino američko vino i uporede ga sa francuskim. Francuzi su proglasili američko iz supermarketa mnogo boljim.
 
Poenta?
 
Poenta je da ako vam neko kaže da se razume u vina slobodno mu se nasmejte u facu. Ili još bolje tražite da otvori najbolju flašu koju ima i onda ga ložite da nešto nije u redu sa vinom. Malo kisi zar ne?
 
3. Umetnički kritičari
 
 
Možda se ukusi razlikuju ali od profesionalnih kritičara ipak očekujemo da znaju razliku između Van Goga i Pikasa recimo. Ili da prepoznaju karakterističan rad nekog umetnika.
 
Pa zavisi. Evo zanimljivog primera.
 
Hans van Meegeren je tridesetih godina dvadesetog veka bio umereno popularni slikar. A onda se jedan kritičar okomio na njega i proglasio njegove radove neoriginalnim.
 
Umetnik se iznervirao i napravio novu seriju radova pod pseudonimom Vermeer. Kritičari su bili oduševljeni. Ali maaalko su se smorili kada su shvatili o kome se radi.
 
A pošto su ljudi počeli da ih kupuju, Van Meegeren je počeo da slika na veliko kao Vermeer i zaradio fine parice.
 
Da bi ga posle drugog svetskog rata uhapsili pošto su kod njega pronašli platna čuvenog Veermera. Trebalo mu je neko vreme da objasni da ih nije krao za naciste već da su to njegova dela.
 
U svakom slučaju jasna vam je poenta. Kakvo je to zanimanje gde neko treba da kaže da li mu se nešto dopada. Koga briga da li se nekom glupom kritičaru nešto dopalo.
 
2. Profajleri
 
 
 mark lindsay
Svi smo videli te genijalne profajlere u filmovima i serijama i bar jednom poželeli da budemo kao oni. Da na osnovu sitnih detalja razotkrivamo opasne kriminalce.
 
Pa u čemu je tajna profajlera? Inteligencija? Intuicija? Obrazovanje?
 
Ništa od toga.
 
Naučna istraživanja su dokazala da policijski profajleri nisu ništa efikasniji od običnih detektiva u pronalaženju kriminalaca.
 
Zanimljivo je da su profajleri po pravilu odbijali da učestvuju u istraživanjima. Što samo ukazuje da su i sami svesni da su zapravo obična prevara.
 
1. Meteorolozi
  
 
E sad već postaje zanimljivo. Koliko vam se samo puta desilo da isplanirate roštilj pošto vremenska prognoza kaže da će biti lepo vreme, da biste se probudili i otkrili kako kiša lije kao iz kabela? 
 
Verovatno mnogo puta.
 
Čemu uostalom služi ta vremenska prognoza stvarno se ponekad zapitamo.
 
Jedan tip iz Kasas City je očigledno imao isti problem pa je analizirao prognozu četiri lokalne tv stanice. I ustanovio da su u 85 slučajeva pogodili da će kiša padati.
 
Što je sasvim solidno.
 
Ali, kada je malo bolje proučio podatke, otkrio je da kiša zapravo nije padala celog dana. Već se dešavalo da meteorolozi kažu da će padati kiša a zapravo se desi da vreme bude lepo celog dana, a onda kiša padne na 10 minuta. I eto, pogodili su.
 
Što je dovelo do zaključka da je njihova tačnost bila oko 50 posto. Praktično kao da su bacali kockicu. Ali to ste nekako i sami znali, zar ne?
 
Klikni Like da i drugi vide.

1 KOMENTAR

Comments are closed.