Naučnici se već decenijama bave plakanjem, pošto su ljudi jedina vrsta koja ima naviku da pusti suzu kada je tužna.

Sada je otkriveno da je plakanje u evoluciji razvijeno kao sredstvo komunikacije o našim osećanjima pre nego je nastao jezik. To kaže cenjeni naučnik Michael Trimble i profesor neurologije.

Biološki, suze su potrebne kako bi očna jabučica ostala zdrava i borila se protiv infekcije, ali plač ima sasvim drugačije značenje.

On predstavlja bes, sreću ili druge emocije. Naravno najčešće plačemo kada smo tužni.

"Plač iz emotivnih razloga i plač kao odgovor na estetsko iskustvo su svojstveni ljudima. Prvo je povezano sa gubitkom i žaljenjem, a umetničke forme koje su povezane sa suzama su muzika, poezija i književnost. Samo mali broj ljudi plače kada gleda slike, skulpture ili zgrade", rekao je Trimble.

"Ne bi trebalo da se plašimo naših emocija, posebno onih povezanih sa saosećanjem, jer sposobnost da osećamo empatiju i plačemo je osnova morala i isključivo ljudska karakteristika", objašnjava naučnik.