Ako se pretvarate da ste superheroj možete zaista da počnete  tako da se ponašate u svakodnevnom životu, otkriva novo istraživanje.
 
Volonteri su postavljeni u virtualnu realnost u kojoj su neki imali mogućnost da lete kao Supermen, a drugi su koristili helikoptere. Oni koji su imali moć letenja su pre pomogli svom prijatelju kada su se ponovo vratili u stvaran svet. Volonteri su imali dva zadatka – ili da pomognu da se pronađe nestalo dete koje boluje od dijabetesa, ili da istraže virtualni grad. Bez obzira na to koji zadatak su imali, oni sa moćima Supermena su pokazali tendenciju da više pomažu nakon povratka u “stvaran” svet.
 
Učesnici su imali naočare za simuliranje realnosti koje su ih uvele u kompjuterski konstruisan grad koji je evakuisan nakon upozorenja za zemljotres. Let popout Supermenovog je podrazumevao dizanje ruku i kontrolisanje brzine i pravca pokretima ruku, dok su oni u helikopterima samo pilotirali. Nakon ovog iskustva, učesnici su ne znajući za to, bili testirani još jednom.
 
Svaki volonter je trebalo da sedne posle uklanjanja opreme, a “slučajno” su srušili čašu sa olovkama. Učesnici koji su imali šansu da izigravaju Supermena su više želeli da pokupe olovke od onih koji su bili putnici u helikopteru, bez obzira na to da li su bili poslati da nađu nestalu devojku. Čak šest putnika u helikopteru uopšte nije pokupilo olovke. 
 
Jedno od mogućih objašnjenja je da igranje uloge Supermena u stvarnom svetu navodi igrače da misle kao superheroji, što ih tera da pomažu drugima u nevolji, tvrde naučnici. Kod njih je kognitivo razmišljanje povezano sa stereotipima heroizma aktivirano i to odlučuje o njihovoj potrebi da pomognu. Alternativna mogućnost je da je moć letenja dala volonterima mnogo veću aktivnost, pa imaju potrebu da tako nastave. 
 
Photo: Flickr