OK, svi znamo da voće i povrće više nije ukusno kao nekada. Ali nije samo to problem. Savremeno voće i povrće ima manje hranjivih sastojaka nego pre 50 godina.

Jedna studija objavljena 2004. godine proučila je sastav 43 različite biljke koje se nalaze na čovekovom jelovniku. Cilj je bio ustanoviti razliku u sastavu biljaka zabeleženog 1950. godine i 1999. godine.

Ono što su pronašli jeste da su biljke iz 1999. godine, u proseku, imale manje proteina u odnosnu na biljke iz 1950. godine, i to za šest posto. Takođe, količina vitamina C pala je za 15 posto, a vitamin B2 za nemalih 38 posto. Naučnici su pored nabrojanog primetili pad u količini kalcijuma i gvožđa..

Zašto se to dešava?

Naučnici nisu sigurni ali misle da je mogući faktor pad hranjivosti tla. Agresivna poljoprivreda utiče na razvoj biljaka, a time i njihov nutritivni sastav. Ali biljke rastu brže i bolje nego ikada, a da nemaju sve potrebne sastojke to se ne bi moglo desiti. Samim tim argument o krivici industrije uzgajanja gubi na snazi.

Druga mogućnost je selektivno i kontrolisano razmnožavanje i ukrštanje biljaka. U poslednjih nekoliko hiljada godina, čovek je izmenio izgled biljaka i njihovih plodova.

Treći mogući faktor je ugljen dioksid, gas koji biljke “udišu” i od njega stvaraju hranu i kiseonik.

Što je više ugljen dioksida, to su biljke veće. Takođe, povećani rast biljaka ne znači i povećanu hranjivost. Naprotiv!

I upravo to je najverovatniji uzrok problema. Dodatno je loše zato što je to problem koji nećemo lako rešiti.