Kada se nismo vezivali u kolima i redovno proletali kroz šoferku

Pušilo se do zadnjeg dana trudnoće i ponosni smo na to

Starija deca nisu imala detinjstvo pošto su čuvala mlađu

Kada niko nije vodio računa o tome šta jede i šta pije i zato su svi imali visok pritisak

Kada je životni vek bio 20 godina manji

Kada nismo morali da nosimo kacige na motorima i zato razbijali glave

Kada smo jeli slatkiše i imali kvarne zube ali nije nas bilo briga

Kada su roditelji lemali decu

Kada su svi lemali svoju i tuđu decu bez pitanja

Kada je bilo skroz normalno da muževi makljaju žene

Ali kada nikog nije bilo briga za par šamara i kućno nasilje

Kada nismo imali video igrice ili internet, ali ni mnogo toga za jelo

Kada su deca bila zanemarivana ali nikog nije bilo briga


Kada je bilo normalno da se puši pred decom u zatvorenim prostorijama.

Kada su svi vozili pijani.


Kada smo bacali petarde i sve preživeli bez posledica. i bez par prstiju manje.

Kada deca od straha nisu smela da se obrate starijima zbog čega su i danas nesrećni ljudi

Kada su se bolesti lečile same i nisu nam trebali doktori i ti prokleti farmaceuti i njihove vakcine i lekovi…

Kada niko nije ništa radio a živelo se bogovski na kreditima koje nikada nismo vraćali

A kada se sve raspalo neko drugi nam je bio kriv

Kada smo mi bili mali niko nije brinuo za naša dečija prava. I sada mislimo da je to super.

Kada deca nisu smela da biraju šta će jesti i često ostajala gladna.

Eh ta stara dobra vremena. Pa kako da ih ne voliš…

1 KOMENTAR

  1. Lako je pisati nešto što ti otac i majka nisu doživeli i preživeli. Ta Jugoslavija je stvorena na pepelu koji su stvarali tvoji preci samo da bi Srbiju uništili. Potom opet su tvoji bližnji rušili i uništavali što je narod izgradio a tvoji rođaci su opet došli bombama i soldateskom i sve opet uništili. Malo su im bila maaterijalna dobra pa su i biblioteku uništili. E kad se opet nešto izgradilo opet su tvoji rođaci a možda i ti rušio i u pepel pretvorio ono što su narodne ruke stvorile. Malo je to pa si i bombe bacao 1999. I nakon svega toga opet pišeš nešto što ne razumeš ni sam. Sve što si napisao bilo je sasvim suprotno. U porodičnoj tradiciji i vaspitanju se tačno znalo ko šta i kada radi. Naprimer: Žena je mogla pušiti samo ona koja je izgubila u ratu muža ili decu. Muški pušači su pušili u kući samo oko ognjišta a ta prostorija nije imala plafon, itd Pa i zakon je propisivao mnogo štošta drugačije nego što si napisao. Smeješ se i podsmevaš svojim dalekim korenima jer si stalno služio nekom drugom a nikad sebi. Tako i sada pišeš za pet evra.

Comments are closed.