Da li ste ikada pritisnuli dugme za paljenje zelenog svetla za pešake na pešačkom prelazu i pitali se da li stvarno radi, pita se Si-En-En (CNN) i dodaje: “Ili ste u liftu pritisnuli taster “zatvori vrata” iako pretpostavljate da to u stvari nema nikakav efekat?”.

Prema psihološkinji Elen Langer, “dugmad placebo” imaju pozitivan efekat na ljude, jer im daju iluziju kontrole i omogućavaju im da urade nešto u situacijama kada bi alternativa bila da ne urade ništa. To je objašnjenje zašto ljudi pritisnu dugme za pozivanje lifta iako svetli pošto ga je neko drugi već ranije pritisnuo. U slučaju pešačkih prelaza, “dugmad placebo” povećavaju sigurnost pešaka jer su, dok očekuju da pređu ulicu, prisiljeni da obrate pažnju na saobraćaj. Pritisak na dugme je “toliko sitan postupak da, čak i ako nema nikakvog efekta, bar ništa ne košta, a ima psihološku svrhu”, rekla je u zaključku psihološkinja Elen Langer za CNN.

Svet je pun dugmadi koja u stvari ništa ne rade, a poneki ih nazivaju “placebo tasteri” – mogu da se pritisnu i pritom se čuje mehaničko “klik!”, ali ne funkcionišu.

Međutim, kao i tablete placebo, ta dugmad ipak služe svrsi, kaže Elen Langer, psihološkinja Univerziteta Harvard, autorka koncepta “Iluzija kontrole”. “Ta dugmad imaju psihološki efekat”, rekla je za Si-En-En (CNN)

“Preduzimanje neke akcije navodi ljude da imaju osećaj kontrole nad situacijom, što je dobar osećaj, nisu samo pasivni posmatrači – ako uradi nešto, čovek se oseća bolje nego ako ne uradi ništa”.

U Njujorku, na pešačkim prelazima od 1.000 dugmadi za paljenje zelenog svetla za pešake zapravo radi samo oko 100, potvrdila je gradska Uprava za saobraćaj. Taj broj se poslednjih godina stalno smanjuje.

Kada je “Njujork tajms” 2004. godine otkrio da većina njujorških dugmadi te vrste nije radila, zapravo ih je radilo oko 750. Pogoršanje saobraćaja je razlog te promene.

Dugmad za zeleno svetlo za pešake su uglavnom bila instalirana pre nego što je gužva u saobraćaju dostigla današnje nivoe, te ta dugmad ometaju složenu koordinaciju rada semafora. Ostali gradovi, kao što su Boston, Dalas i Sijetl, prošli su kroz sličan proces, namerno ostavljajući “placebo dugmad” za pešake.

U Londonu, koji ima 6.000 semafora, pritiskom na dugme za pešake pali se svetleći znak “Sačekajte”. Ali to ne znači da će se zeleno svetlo za prelazak ulice upaliti ranije nego što bi se upalilo da dugme nije pritisnuto.

Glin Barton, direktor upravljanja mrežom u kompaniji “Transport za London” je za Si-En-En rekao da “od ljudi tražimo da pritisnu dugme jer to omogućava neke funkcije”, kao što su saobraćajni signali koji pešacima slabog vida ili sluha pomažu da pređu ulicu – ti signali se aktiviraju samo kada se pritisne dugme.

U Londonu je sve veći broj semafora integrisan u elektronski sistem koji detektuje saobraćaj i prilagođava intervale prolaska pešaka i vozila u skladu s tim, na primer dajući prednost autobusima koji kasne, što znači da pritisak na dugme za prelazak pešaka preko ulice nema efekta.

Najčešće korišćeno “placebo dugme” je ipak u liftovima – “zatvori vrata” koje u SAD gotovo sigurno nigde ne radi.

“Jednostavno rečeno, ako se pritisne to dugme, vrata se neće brže zatvoriti”, rekao je za CNN Kevin Brinkman iz Nacionalne industrije liftova.

Za to postoji veoma dobar razlog: američki Zakon o osobama s hendikepom iz 1990. godine utvrđuje, rekao je Brinkman, da “vrata liftova moraju da ostanu otvorena dovoljno dugo da u lift mogu bezbedno da uđu osobe sa invaliditetom ili s teškoćama pri kretanju, osobe sa štakama ili u invalidskim kolicima”.

Međutim, izvan SAD je veća šansa, iako ni to nije sigurno, da će funkcionisati taster za zatvaranje vrata lifta, a to se reguliše pravilnikom zgrade ili po želji naručioca lifta, rekao je za CNN Robin Fiala iz “Otisa”, najvećeg svetskog proizvođača liftova.

Poznato je i da termostati uređaja za klimatizaciju u hotelskim sobama imaju ograničeni temperaturni opseg dostupan korisnicima, da bi se smanjili troškovi za energiju.

Ta praksa nije ograničena na hotele, kaže Robert Bin iz Udruženja američkih inženjera za grejanje i klimatizaciju. Poneki termostati imaju varljiv dizajn. Neki modeli čak imaju i opciju “funkcija placebo”: okretanjem dugmeta se u stvari ne dobija ništa, temperatura se ne menja.

“Istraživanje termičke udobnosti pokazuje da kada ljudi misle da mogu da kontrolišu temperaturu u prostorijama, mogu tolerisati viši nivo nelagodnosti nego kada nemaju tu kontrolu”, rekao je Bin.

“Ako je instaliran nefunkcionalni (placebo) termostat ili termostat ograničene funkcionalnosti, već sama mogućnost rukovanja njime utiče na to kako ljudi doživljavaju temperaturu”, obasnio je on.

Lažni termostati koji uopšte nisu povezani na sistem, mogu se naći i u kancelarijama, rekao je za CNN Donald Prater iz Američkog udruženja izvođača radova na klimatizaciji.

“Lažni termostati se postavljaju zato da bi se oni koji se stalno žale na klimatizaciju umirili tako što im se daje osećaj da imaju kontrolu”, rekao je Prater.