Na današnji dan, pre tačno 100 godina abdicirao je poslednji ruski car.

Nikolaj II Romanov povukao se sa prestola 15. marta 1917. godine. Da li je bio svetac, ili ženskaroš, autokrata ili nesposobni lide?r. Žrtva istorije ili krivac za raspad carstva? I dalje nije sasvim jasno.

Sto godina od kada je okončao vladavinu dinastije Romanov događaji uoči Oktobarske revolucije i pred kraj Prvog svetskog rata i dalje izazivaju polemiku.

“Nema konsenzusa u društvu niti među ruskim istoričarima o Nikolaju II Romanu”, kaže profesor istorije na Peterburškom Univerzitetu Boris Kolonicki.

Zanimljivo, nedavna anketa agencije Levada pokazala je da čak polovina Rusa ima pozitivno mišljenje o Nikolaju.

Među njima je i predsednik Vladimir Putin koji i pored toga što je bio agent KGB-a rado otvara izložbe i spomenike posvećene poslednjem caru. Nedavno je izjavio kako bi obeležavanje stogodišnjice od kraja ruskog carstva moglo da donese pomirenje.

Nikolaj je abdicirao nakon Februarske revolucije u Sankt Peterburgu, kada je vojska stala uz demonstrante ogorčene stanjem u zemlji.

Car je prvo odstupio u korist sina Alekseja i nameravao da ode u inostranstvo. Ali, kako je sin imao hemofiliju, poništio je tu odluku pa zatim ponovo abdicirao u korist svog mlađeg brata, velikog vojvode Mihaila. A on je preuzimanje krune uslovio podrškom Dume, koju nije dobio. Time je formalno okončana vladavina dinastije Romanov.

Po mišljenju Paula Kulikovskog, jedinog člana porodice Romanov koji živi u Rusiji, abdikacija je bila ishitrena.

“To se lako moglo izbeći”, rekao je Kulikovski, čija je praprabaka Olga bila Nikolajeva sestra.

Vlast u Rusiji je nakon abdikacije preuzela privremena vlada, koja je i sama svrgnuta osam meseci kasnije u Oktobarskoj revoluciji. Nikolaj i njegova porodia su pre toga bili pod zaštitom vlade i čekali da im neko odobri politički azil u inostranstvu. Ipak, boljševička vlast ga je ubrzo uhapsila i prebacila u Jekaterinburg u Sibiru. Tamo su 1918. pobili celu porodicu Romanov: Nikolaja, njegovu suprugu i petoro dece.

Ruska Pravoslavna Crkva celu porodicu je proglasila svetom.

Istoričari ipak ne mogu da se slože oko uloge Nikolaja.

Vladimir Lavrov iz Instituta za rusku istoriju izjavio je nedavno da je prenos vlasti sa cara na prelaznu vladu bio ilegalan. “A zatim je usledila proturuska i antipravoslavna revolucija”, kazao je.

Poslednjeg ruskog cara neki drugi i dalje pamte kao “krvavog Nikolu”. Godine 1905., na “krvavu nedelju”, njegovi vojnici pobili su stotine mirnih i nenaoružanih demonstranata nedaleko od Zimskog dvorca u Sankt Peterburgu. Taj događaj šokirao je Rusiju i imao pogubne posledice na monarhiju.

Istoričar Kiril Solovjov sa Filozofskog fakulteta podseća na sovjetski vic da je Nikolaj, a ne Lenjin bio taj koji je najviše doprineo Oktobarskoj revoluciji.

Solovjov veruje da je politička kriza bila neizbežna, ali se revolucija 1917. mogla izbeći da je car pristao na “radikalne promene”. Nikolaj je to odlagao a posle je bilo prekasno.

Kolonicki tvrdi da Nikolaj nije bio dobar političar. “Nije hteo reforme, bio je uvereni monarhista”.

Javnost često misli da je car bio “glupan”, ali nije tako, naglašava Kolonicki. “Nije bio budala. Bio je neobično rezervisan čovek kome je porodica bila na prvom mestu”.

“Ali bio je prilično tvrdoglav i nije dobro procenjivao osobe koje je postavljao na dužnosti. Hteo je da bude autokrata, ali nije imao karakter autokrate”, zaključio je Kolonicki


Ovde pročitajte još o revoluciji u kojoj je svrgnut poslednji ruski car.

A ovde imate priču o Raspućinu koji je verovatno i sam doprineo revoluciji u Rusiji.