Čuveni američki psihijatar i psihoanalitičar Robert Waldinger smatra da je konačno ustanovio je šta je to što nas zaista čini srećnim u životu. Profesor sa Harvarda je u istraživanju koje je trajalo čak 75 godina otkrio šta je to što je jedino bitno.

Već smo pisali o tome, ali ovog puta vam predstavljamo malo duže objašnjenje.

Waldinger objašnjava da je cilj ove studije bio da se napravi svojevrsni presek životnih perioda svakog od učesnika kroz duži vremenski period. Odnosno, istraživanje je pratilo sve ono što je ljudi činilo srećnim u toku njihovih života.

Sve je počelo daleke 1938. godine, a analiza i dalje traje iako je većina učesnika umrla ili u svojim devedesetim godinama.

Zanimljivo je da je ova studija sasvim jedinstvena, pošto traje skoro čitav vek a ispitanici su celog života na svake dve godine popunjavali upitnik o svom životu.

“Intervjuisali smo ih, napravili detaljan zdravstveni pregled, skenirali mozak, išli smo njihovim kućama, intervjuisali njihove roditelje, razgovarali sa članovima njihove porodice. Ti tinejdžeri sa početka studije izrasli su u odrasle osobe, postali radnici u fabrikama, advokati, doktori, jedan je bio predsednik SAD, neki su razvili alkoholizam, dvojica šizofreniju, neki su išli od samog dna ka vrhu, dok su neki išli obrnutim putem”, pojašnjava dr Waldinger.

I, koji su rezultati istraživanja?

Mnogo jednostavniji nego što možete da zamislite.

“Ono što nas čini srećnim nema veze sa bogatstvom, slavom i poslom koji radimo. Najjasnija poruka koju smo izvukli iz dosadašnjeg istraživanja je sledeća: ono što nas čini zdravijim i srećnijim su dobre i kvalitetne veze sa ljudima. Društvene veze su zaista dobre za nas, dok samoća ubija. Ljudi koji su više povezani sa prijateljima, porodicom i zajednicom su srećniji, fizički zdraviji i žive duže. Iskustvo samoće je zapravo toksično – ljudi koji su usamljeni su manje srećni, njihovo zdravlje je lošije i žive kraće”, pojašnjava Robert Waldinger.

Ali pazite ovo. Nije bitno samo koliko prijatelja imamo i da li smo u posvećenoj vezi, već je bitan kvalitet tih veza. Veze pune konflikta su veoma loše za naše zdravlje, recimo brak pun svađa.

Sa druge strane zdrave veze imaju direktan i vrlo pozitivan uticaj i na naše fizičko zdravlje.

“Dobre veze ne štite samo naša tela, nego i naš mozak. Kod starijih osoba koje se nalaze u srećnim vezama i brakovima primećena je bolja funkcija mozga koja se primetila kroz bolje pamćenje i memoriju”, pojašnjava ovaj psihijatar.

Zanimljivo je da srećne veze ne moraju baš svakog dana da funkcionišu savršeno. U istraživanju su učestvovali i parovi koji su se svađali, ali dokle god su znali da mogu da računaju jedno na drugo bez obzira na sve, te svađe nisu uticale na njih i njihovo zdravlje.

“Ovo nije ništa novo, ovo su mudrosti stare kao i vreme. Pa zašto nam je onda toliko teško da prihvatimo to i držimo se toga? Ljudi smo, ono što želimo jeste neko brzo, instant rešenje koje će nam poboljšati život. Veze su komplikovane i potrebno je dosta vremena da se održe na životu, one nisu seksi i glamurozne”, kaže Wadinger.

Psihijatar dodaje da je većina ispitanika na početku života smatrala da je novac najvažniji za sreću, ali da su vremenom uvideli da nije.

“Povežite se sa ljudima, nazovite starog prijatelja ili se pomirite sa članom porodice sa kojim ste godinama u svađi. Takve situacije u kojima gajimo ljutnju prema nekome će uzeti danak na naše zdravlje kad tad. Dobar život se zasniva samo na dobrim vezama”, poručio je doktor Robert Waldinger.