Radijacija u velikim količinama je naravno dosta opasna. Može da izazove brojne zdravstvene probleme, a u dovoljno velikim dozama može biti i smrtonosna.

E pa evo liste najopasnijih mesta na Zemlji. Neka su nastala posle nuklearnih katastrofa, a neka su prirodno opasna za ljude.

Ramsar, Iran

Ljudi u iranskom gradu Ramsaru dobijaju godišnju dozu radioaktivnog zračenja od 260 milisierverta (mSv), što je dosta više od 20mSv, koliko je dozvoljena godišnja doza za radnike u nuklearnim elektranama. Prosečna osoba inače godišnje primi 3.1 mSv.

Uzrok zračenja u Iranu su prirodni vrući izvori koji tope stene bogate uranijumom ispod površine. Ta voda izbija na površinu i dolazi do useva i vode za piće.

Studija iz 2002. otkrila je kako ovo zračenje krivo za 56 posto više hromozomskih abnormalnosti kod 33.000 stanovnika grada. Preporučeno je da se svi isele, ali većina nije posluašala.

Goiania, Brazil

Godine 1987. dva lopova opljačkala su napuštenu bolnicu u Goianii u potrazi za metalom. Nažalost, pronašli su i malenu kapsulu visoko radioaktivnog cezijumovog hlorida, koji se koristio u uređaju za radioterapiju.

Poneli su materijal sa sobom i hvalili se komadićem koji isijava plavu svetlost.

Ceo kvart je ubrzo bio toliko ozračen da je četvoro ljudi odmah umro, a 300 je bilo ozbiljno kontaminirano.

Nekoliko zgrada je moralo da bude uništeno zbog opasnosti.

Preko 100.000 ljudi čekalo je u redovima da bi ih testirali na trovanje radijacijom. Na nekim lokacijama pronađeno je i zračenje jačine dva sieverta po satu. Mnoga mesta su i danas ostala kontaminirana.

Mailuu-Suu, Kirgistan

Ovaj rudarski grad u južnom Kirgistanu još uvek oseća posledice sovjetskog nuklearnog programa. U njemu se kopao uranijum od 1946. do 1967.

Većina radioaktivnog otpada od rudarenja zakopana je pored reke koja teče kroz grad. Izveštaj iz 2010. naveo je kako je potrebno hitno čišćenje zbog velikog procenta obolelih od raka.

U gradu još uvek živi oko 20.000 ljudi koji piju radiokativnu vodu, a širom grada je zračenje iznad dozvoljenog.

Sellafield, Ujedinjeno Kraljevstvo

Na zapadu Ujedinjenog Kraljevstva nalazi se Sellafield, lokacija za uništavanje nuklearnog otpada gde su još uvek visoke količine radijacije. Tamo se odlaže radioaktivni otpad iz 15 operativnih britanskih nuklearnih reaktora, kao i prekomorsko nuklearno gorivo. Otpad stvara radijaciju od 280 sieverta dnevno, što je 60 više od smrtonosne doze. Podrumu sa bazenom imaju pristup samo roboti.

Hanford, SAD

Kompleks za čuvanje nuklearnog otpada Hanford se smatra najradioaktivnijom lokacijom u Sjedinjenim Državama. Tu se pravio plutonijum za projekat Manhattan, a i danas se tamo nalazi oko 65 posto američkog nuklearnog otpada.

Tragovi kontaminacije pronađeni su i do 16 kilometara od Hanforda.

Černobil, Ukrajina

Černobilska katastrofa iz 1986. desila se posle kvara u jednom od reaktora kada je iscurila velika količina radijacije. Većina se proširila iznad Belorusije, Ukrajine i severne Europe. Preseljeno je oko 116.000 ljudi. Danas možete da posetite Černobil, ali još postoje džepovi radijacije. Pristup u samu elektranu zabranjen je zbog velikih količina radijacije, i tako će ostati još decenijama.

Bolnica Pripjat, Ukrajina

Nekoliko kilometara od elektrane u Černobilu nalazi se pripjatska bolnica, gde su odvezeni prvi vatrogasci koji su se pojavili na mestu nesreće. Ova bolnica je i danas jedno od najopasnijih mesta na svetu.

Kada je postalo jasno koliko im je ozračena odeća vatrogasaca, bačena je u podrum. Ta odeća još uvek je izrazito opasna pa je dovoljno samo par sati u istoj prostoriji da dobijete godišnju dozu pozadinske radijacije.

Fukushima, Japan

Pošto je 2011. godine cunami pogodio nuklearnu elektranu Fukushima Daiichi u japanskom gradu Okumi, došlo je do topljenja jezgra tri od šest nuklearnih reaktora. Oko 16.000 ljudi je evakuisano. Radijacija u elektrani je 430 sieverta na sat, što je i više nego dovoljno da ubije čoveka. Čak se i roboti kvare posle par minuta.

Japan pokušava da pomoću robota izvuče gorivo iz rastopljenih reaktora. Ipak, očekuje se da će dekontaminacija trajati nekoliko decenija i da će koštati 188 milijardi dolara.