Veoma snažni izlivi zračenja možda su izbrisali život na većini planeta, a možda izazvali i masovna izumiranja na Zemlji, kažu istraživači.
  
Fizičari su izračunali da su udari gama zračenja izazvani velikim eksplozijama u svemiru, možda sprečili razvoj života u 90 odsto galaksija. 
 
Intenzivno zračenje je smrtonosno čak i po najizdržljivije poznate oblike života, a mogu ukloniti čak i važne gasove iz atmosfere. 
 
Istraživanje bi moglo da objasni zašto se još nismo susreli sa složenijim oblicima života na drugim mestima u našoj galaksiji i zašto je potraga za vanzemaljcima teža nego što neki ljudi misle. 
 
Naučnici koji su radili na ovoj studiji otkrili su i da je Zemlja verovatno bila na udaru gama zračenja, dovoljno moćnog da izazove masovna istrebljenja živih bića. 
 
Oni su izračunali da postoji 50 odsto šanse da je takav jedan udar dospeo do Zemlje iz neke susedne galaksije u periodu od pre 500 miliona godina. 
 
Prema poslednjim merenjima, najveći deo Mlečnog puta nije pogodan za život, upravo zbog gama zračenja. 
 
Profesor Tsvi Piran, fizičar Jevrejskog univerziteta u Jerusalimu, koji je predvodio istraživanje sa kolegama sa Univerziteta u Barseloni, kaže da tek na obodima Mlečnog puta (oko 32.600 svetlosnih godina od središta galaksije) postoje neke šanse za postojanje života kakav poznajemo. 
 
„Kada imamo u vidu svemir kao celinu, najbezbednije okruženje, slično onom koje imamo na Zemlji, imamo tek na obodima velikih galaksija, a život može da postoji u tek deset procenata istih“, kaže on.
 
Izlivi gama zračenja događaju se otprilike jednom dnevno iz potpuno nasumičnih pravaca i detektuju ih teleskopi. Mogu da traju od nekoliko sekundi, do nekoliko minuta. 
 
Njihovo poreklo bilo je misterija do pre jedne decenije, kada je postalo jasno da su povezani sa eksplozijama supernova. 
 
Ukoliko bi se takvi udari dogodili u blizini Zemlje u trajanju od svega nekoliko sekundi, radijacija bi bila tako snažna, da bi „skinula“ tanki sloj ozona, koji štiti našu planetu od ultraljubičastog zračenja Sunca. 
 
Takođe, bio bi pokrenut niz hemijskih reakcija, koje bi izazvale spajanje kiseonika i azota u otrovni azotsuboksid. 
 
Istraživanje je objavljeno u stručnom časopisu Physical Review Letters.