5. Zarobljen ispod vode (3 dana)

Harrison Okene se spremao za venčanje. Svoje. Bio je mlad, srećan i imao dobar posao kuvara na brodu. 26. maja ove godine ustao je i brijao se u kupatilu. A onda je nešto uradilo u brod, koji je malo kasnije i potonuo. Sa jadnim Okeneom unutra. Pronašao je cirade i ćebad i uspeo da koliko toliko zaustavi prodiranje vode u brod. Pronašao je piće i hranu i sve vreme bio do pojasa u vodi. Ali kao da ni to nije bilo dovoljno već su barakude i ajkule počele da ulaze unutra u potrazi za hranom. Kada kažemo hrana mislimo na ostatke njegovih kolega. I tako nekih 3 dana, tačnije 62 sata koliko je ovaj mučenik ostao zarobljen pod vodom. Vidite, stvar je u kompresovanom vazduhu. Kako je brod potonuo, pritisak vode je sabio vazduh u malobrojnim džepovima. Pa je u njemu bilo više kiseonika nego što ga inače ima. I upravo zato je Okene preživeo.

Kada je kompanija poslala ronice 3 dana kasnije do olupine shvatili su da je unutra neko živ. Jasno vam je da je jadnik udarao čekićem o zidove danima. Onda su ga izvukli, neko vreme je bio u hiperbaričnoj komori, ali sada je živ i zdrav, a Hollywood se sprema da snimi film.

4. U tornadu

Srećom pa nemamo priliku da vidimo tornado uživo na ovim prostorima. Ali znamo iz filmova – kada vidite tornado, ili bežite, ili se zatvorite u podrum.

Matt Suter nije baš bio te sreće. On je 2006. godine imao 19 godina i išao u posetu baki. A onda se vreme malo pogoršalo. Tačnije, tornado se približavao. Matt je onda ušao u prikolicu i zatvorio prozore. U sledećem trenutku bio je u vazduhu sa sve prikolicom. Verovatno je tada shvatio da to nije bila dobra ideja. Ali ako mislite da ga je divljački vetar od 300 Km na sat rastavio na komadiće, grešite. On je nekim neverovatnim čudom preživeo. Zapravo onesvestio se i onda kasnije probudio u sred polja malo dalje od potpuno uništene prikolice u prilično dobrom stanju sa par ogrebotina. I samo da znate, to nije prvi put. 1955. godine jedan devetogodišnji dečak je preživeo sličnu situaciju.

3. Brod preživeo megacunami

Daleke 1958 godine dogodio se megacunami, tačnije najveći ikada. Ni cunami nije baš fina stvar, ali megacunami stvarno nije nešto sa čime biste se dokačili. Ili mu se našli na putu. A upravo to se desilo jednom brodu. Za početak trebalo bi da znate da je talas bio viši od Empire State Buldinga i imamo je više od 500 metara. A to je stvarno mnogo. Nastao je kada se komad planine od 30.6 miliona kubnih metara stene odlomio na Aljasci i upao u more. I da, talas je uništio sve oko sebe. Osim par momaka koji su bezbrižno surfovali na njemu.

Howard G. Ulrich i njegov osmogodišnji sin Sonny su odabrali pogrešnu noć za pecanje. U 10.15 uveče su čuli tutnjavu, koju su kasnije opisali kao eksploziju atomske bombe. Sledeće što su videli je zid od vode visok pola kilometra kako im se približava. "Sine počni da se moliš", ćale je rekao a sebi sipao viski. Tad su muškarci stvarno imali stila.

Ali izgleda da se mali Sonny pomolio Posejdonu pošto ih cunami uopšte nije zdrobio na nivo atoma. Naprotiv, samo ih je podigao do svog vrha odakle su bezbrižno mogli da posmatraju okolinu nekih 30 minuta.  I onda je talas nestao a njima je ostala u sećanju avantura koju sigurno često pričaju.

2. Ispod atomske bombe

U julu 1957 godine šestorica vojnika se prijavila dobrovoljno za poseban zadatak. Da stoje ispod eksplozije atomske bombe. Da, dobro ste pročitali. tačno ispod. Čak su imali i smisao za humor pa su na tabli napisali "Nulta tačka, stanovnika 5". Ideja je bila da se građanima dokaže da radijacija nije baš tako strašna stvar, pošto nisu bili baš oduševljeni zbog toliko atomskih probi u svom kraju.

Da sve bude još luđe, ovi momci nisu imali nikakvu zaštitu. Kamerman ipak nije sve prepustio slučaju pa je stavio kačket kada je čuo šta će se dogoditi i na koji zadatak su ga poslali.

Neverovatno ali sva šestorica su preživeli eksploziju.
I živeli duge i srećne živote posle toga. Dvojica su i dalje živi zapravo. E sad, činjenica da su svi dobili rak u nekom trenutku je verovatno samo slučajnost. Ovo gore vam je originalni snimak…

1. Pad sa 10.000 metara


photo
U svojoj dugoj i slavnoj istoriji Jugoslovenski Aerotransport je imao samo dve ozbiljne nesreće. Prva je bila 1973. godine kada je avion na letu 769 iz Skoplja ka Titogradu udario u vrh planine zbog slabe vidljivosti. Druga nesreća se dogodila iznad Čehoslovačke. Jatov avion DC-9 je leteo iz Stokholma za Zagreb. I onda se srušio, a poginulo je 27 putnika i članova posade. Ali ne i Vesna Vulović, stjuardesa od 22 godine.

Preživela je eksploziju bombe baš kao i pad sa 10.160 metara. Imala je frakturu lobanje, tri slomljena pršljena i bila privremeno paralizovana ali se posle 27 dana u komi oporavila, prohodala i kasnije je upisana u Ginisovu knjigu rekorda kao osoba koja je preživela pad sa najveće visine. Šta kažete?

1 KOMENTAR

Comments are closed.