Domino Magazin je razgovarao sa Alekom iz grupe Eyesburn uoči povratničkog koncerta u Velikoj Sali Studentskog Kulturnog Centra održanog pred Novu godinu.

Ponovo ste se okupili posle više od pet godina pauze. Koliko su se stvari promenile u tom periodu?
Pa prilično. I u našim životima, i u uslovima u kojima bendovi danas rade. Preterana komercijalizacija kulture i svođenje njenih oblika na puko tržište je dovelo mnoge mlade stvaraoce pa i nas do tačke gde se bavljenje muzikom smatra nekom vrstom skupog hobija. Izdavaštvo zamire, a od muzike na Internetu je kod nas nemoguće zaraditi, tako da su se svi praktično  navikli da se muzika i pesme danas dele besplatno. No, svejedno, mi pokušavamo i u takvim uslovima da se prilagodimo i opstanemo.

Pauzu ste zapravo okončali još u aprilu ove godine Jelen Top 10  turnejom. Kako ste zadovoljni kako je sve prošlo?

Pa mi baš nismo učestvovali na toj turneji, već smo bili gosti na poslednjem, beogradskom koncertu u basti skc-a. Atmosfera je bila fenomenalna, mnogo smo energije od ljudi tada dobili.

 

Uskoro izlazi vaš novi album, a za pesmu ”Dance” trenutno snimate i spot. Da li nas očekuje dobro prepoznatljiv zvuk Eyesburna i koliko se ovaj album razlikuje od poslednjeg albuma ”How much for freedom”  iz 2005. godine?
Na albumu se radi, sledeće godine će ugledati svetlost dana, izbacili smo tri nove pesme, čisto da i mi i fanovi benda vidimo gde trenutno Eyesburn ide. Pesme su zrelije nego ranije, a mislim i da će biti veselije od albuma How much…

Koji su vaši planovi za sledeću godinu?
Snimanje pesama, koncerti, velike bine i sve što nam je nedostajalo zadnjih par godina. Katarina Mitić