Šta danas rade Atheist Rap?
Atheist rap danas se bave najvažnijim poslom: FORMIRANJEM BUDUĆIH GENERACIJA I POSTAVLJANJEM FUNDAMENATA ZA , NADAMO SE, BOLJE DRUŠTVO! Ako se ova izjava nekom čini pretenciozna, potpuno je u pravu! Ali ako se napravi iskorak u stranu i uzme u obzir činjenica da nas šestorica (petoro muzičara i “menanžer” Zlatko, koji je više nego punopravan član ekipe) imamo jedanaestoro dece, i površni posmatrač će shvatiti da je ova izjava sve, samo ne demagogija. Svi članovi benda se bave svojom decom, vole ih, paze, maze i razmazuju, vode u obdaništa i škole, na časove stranih jezika, na sportove, uče ih sviranju na raznim instrumentima, vode ih na izlete u prirodu, na koncerte i pritom ih uče lepom vaspitanju, toleranciji, ponašanju u svakodnevnim odnosima sa drugima i različitima, uče ih da za svakog nađu lepu reč i da svakog saslušaju, ali i ostvare svoje pravo da se budu saslušani, da se čuje i njihov glas. Eto, to je, ukratko, najvažnije što danas rade Atheist rap…


 

Kako ocenjuješ scenu u Srbiji i regionu?
Ja lično scenu mogu da posmatram samo kroz meni poznate likove sa te scene, a pričao bih samo o pozitivnim i dragim osobama i to uopšteno. Oni drugi me na zanimaju, a prve doživljavam kao, kako je to jedared naš bečki ambasador Velikić divno rekao, usamljena, egzotična ostrva koja se povezuju u arhipelage, a ovi opet, tvore neke nove oblike povezivanja. Tih likova ima mnogo, neki su poznatiji a neki potpuno nepoznati široj publici, ali svi oni čine milje u kom se mi krećemo, živimo i delamo, od kojih crpimo inspiraciju. Ima ih od Novog Sada do Kopra, od Skopja do Subotice, od Zagreba do Podgorice, od Sarajeva do Ljubljane i od Pule do Fažane…Ili čak Premanture…A ima bar jedan i u Budisavi…


Šta bi trebalo da se uradi da bi se neke stvari promenile?

U promene bi trebalo krenuti od sebe. Pospremiš sobu, počistiš podrum, okrečiš terasu, obiđeš ostarele roditelje ili komšije, podstakneš svoju decu da stvore radne navike i sedneš s njima dok ne urade domaći i dok ne nauče lekciju, pobrineš se za svoje zdravlje, ,Izađeš iz kuće i vidiš široki, divni svet pred sobom i kreneš da rešavaš prvi problem na koji naiđeš: insistiraš da se popravi  pokvareni lift, ukoriš neodogovornog vlasnika psa koji se uneredio u hodniku, prilepiš nalepnicu “Bahato parkiram” na kola/džip bahatom drkađiji parkiranom na trotoaru, kreneš biciklom, a ne kolima tamo gde si krenuo, ako ideš javnim prevozom propustiš dame da uđu prve u autobus, ustaneš starijima i tako dalje…

Koncert u Gub Clubu je u petak, šta da očekujemo?

Svi koji su u poslednje vreme bili na nekom našem koncertu znaju šta mogu da očekuju i siguran sam da se raduju tome i da će doći ponovo, a za one druge da ukratko kažem: mogu da očekuju odličnu, uvežbanu svirku, našu potpunu predanost, dobar zvuk i, prepostavljam, veselu atmosferu… Stare hitove i bar dve najnovije stvari sa albuma u pripremi…
 
Planovi?

Master plan je da ne pokleknemo! Svi mnogo uživamo u ovome što radimo i potpuno smo svoje profesionalne orjentacije usmerili na Atheist rap. Ovaj posao (ako se to može nazvati poslom) je dinamičan, neizvestan, pun putovanja i novih poznanstava, novih iskustava, neizrecivo lep i uzbudljiv. Koncert u Gun-clubu je početak, i simbolično- dolaskom proleća, željno očekivanog novog ciklusa putovanja…
 
Da li misliš da je istinita priča da smo mi ovde mnogo kreativni ali da ne postoji novca za realizaciju ideja?

Mislim  da je kreativnost odraz inteligencije, a inteligencija je, između ostalog, i sposobnost snalaženja u određenim, problematičnim situacijama. Kako nedostatak novca izaziva problematične situacije, mislim da imamo konstantan izvor inspiracije i podsticaj kreativosti. Kada bi imali para, ne bi bilo neke naročite potrebe za kreativnošću. Osim, naravno, kad ste mladi ili ludi, pa vam je svakodnevni život jedan veliki problem ( ljubav, roditelji/deca, škola/posao, nedostatak para, weltschmerz…). A ako bi sve to da izbegnete, uvek vam ostaje mogućnost preispitivanja sopstvenih potreba, odvajanje stvarnih od lažnih, i život u skladu sa istinskim i iskonskim potrebama. A tek nakon toga dolazi prava kreativnost i viši astralni nivoi u životu i umetnosti… Ali, to je neka druga i duga priča…
 
Vaša poruka mladim neafirmisanim kreativcima?

ODUSTANITE! Ako već ne možete da odustanete, onda probajte da tu kreativnost usmerite na što pragmatičniju stranu bivstvovanja. A ako ni  to ne možete, onda mi vas je žao…”Verter kategorija”…
Šalim se, naravno.
NEKA VAS SRCE VODI, i ne gledajte u “bolju budućnost”, živite danas…