“Bože kao da živimo u priči Stivena Kinga,” svakodnevno mi govore moji čitaoci, a ja im kažem, žao mi je,” rekao je Stiven King za NPR.

U romanu The Stand iz 1978. pisao je o virusnoj pandemiji koja je desetkovala svetsku populaciju.

Pademija poput korona virusa je bila očekivana, kaže King. “Nikada se nije postavljalo pitanje da li će se u našem društvu pre ii kasnije pojaviti virus koji će obuhvatiti čitavo društvo, jer ljudi svakodnevno putuju na sve strane sveta i u stalnom smo dodiru sa mnogima.”

Setio se u ovo vreme pandemije svoje majke koja je pričala o velikoj depresiji koja je ostavila velike ožiljke i traume. “Moja unuka koja ne može da vidi prijatelje, u kući je… jednoga dana kada poraste govoriće svojoj deci: “Mesecima smo bili zaglavljeni u kući, uplašili smo se virusa,” rekao je King.

O tome kako provodi vreme izolacije, kaže da sedi i piše.

“I to je predivno, uzbudljivo iskustvo koje traje od kada sam počeo da pišem. Veoma sam zahvalan na tome.”

“Boraveći u kući iz dan u dan doprinelo je da sam postigao sjajan napredak u najnovijem romanu. To je dobar način da pobegnem od straha. To nije panika. To nije strah koji mislim da većina ljudi oseća, to je vrsta gnevne teskobe. Sebi govorim da ne bi trebalo da izađem. Ako izađem, možda bih mogao da uhvatim “onu stvar” ili bih je mogao preneti nekom drugom.”  image: wiki, Stephanie Lawton