Slike govore sve jezike sveta, a kako na decu u najmlađem uzrastu one ostavljaju mnogo snažniji uticaj od govora, slikovnice imaju jednu od najvažnijih uloga u njihovom predškolskom obrazovanju, pre svega u podsticanju uočavanja, razmišljanja, verbalnog izražavanja i govornog stvaralaštva, kao i prilikom usvajanja različitih estetskih stavova.

Slikovnica može da se predstavi i kao prva knjiga za decu koja zamenjuje igračku i za cilj ima da najmlađima pruži objektivna i njima lako razumljiva saznanja iz oblasti prirode i društva.

Sadržaj slikovnice ne bi trebalo da obuhvata mnogo podataka i detalja, već da bude jednostavan, odnosno, da na jasan način ističe suštinske osobine onoga što prikazuju kako bi deca lakše povezala govorni i pisani jezik, ujedno i lakše shvatila simbole koji prenose poruku.

Nastale su još u 13. i 14. veku, a kao jedan od ciljeva imale su da zagolicaju čitalačku maštu i radoznalost. U poslednjih nekoliko vekova, slikovnice imaju posebno mesto u odrastanju, a imaju i prilično važnu ulogu u načinu vaspitanja i u roditeljstvu.

Pre nego što nauči da čita, za dete je važno da na pravilan način razvije opažanje i uočavanje, što dalje vodi ka razvijanju pamćenja i mišljenja, bogaćenju mašte i razvoju kreativnog i logičkog zaključivanja. Pored toga, deca na taj način razvijaju emocije, stiču sposobnosti uživljavanja u različite situacije i usvajaju određene moralne vrednosti koje predstavljaju uvod za ono što dolazi nešto kasnije poput čitanja, oponašanja u igri uloga, slikanja i pisanja.

Pomoću slikovnica, deca postepeno obogaćuju svoj rečnik. Roditelji u tome mogu da im pomognu tako što će im ukazati na povezanost određenih ilustracija sa brojnim predmetima i situacijama u realnom životu.

Kada je reč o broju ilustracija, najnoviji eksperimenti pokazuju da na jednoj strani ne bi trebalo da bude više od jedne ilustracije. Uz pravilan pristup roditelja, to deci pomaže da nauče dvostruko više reči u odnosu na onu koja imaju da „biraju“ između više ilustracija.

To ujedno pokazuje i da decu ne bi trebalo opterećivati velikim brojem informacija odjednom, jer više uče ukoliko jednu ili više knjiga pročitaju nekoliko puta. Takođe, zaključak je da slikovnica najbolji efekat ima pred spavanje.

Uzimajući u obzir koliko sadržaj slikovnica utiče na odrastanje deteta i oblikovanje njegovog ponašanja i budućih stavova, posebno je važno da isti bude u skladu sa određenim uzrastom. U tome odgovornost snose i vaspitači i roditelji.

Trebalo bi naglasiti da slikovnica može da se predstavi i kao prvi detetov dodir sa realnim svetom. To uključuje i osnovne podatke o brojnim stvarima počevši od jezika kojim govori, društva u kojem živi, pa sve do najvažnijih trenutaka u istoriji mnogih, uključujući i sopstveni narod, predstavljene na kreativan i zabavan način.

Na taj način deca se upoznaju sa različitim književnim formama i polako formiraju sklonost ka edukativnijim instrumentima koja im dodatno olakšavaju odrastanje.

Sve navedeno jasno pokazuje koliko su slikovnice bitan deo u životu svakog deteta. Istovremeno, ključno je da se pažljivo usmerava njihov ogroman uticaj, tačnije, da se posebno vodi računa pri odabiru tematike i stvarima, predmetima, likovima i različitim pojavama koji se pojavljuju na ilustracijama.