“Najbolja dečja beletristika pomaže nam da ponovo pronađemo stvari za koje možda nismo ni znali da smo izgubili”, piše bbc.com. Knjige se pokazuju kao ohrabrujuće, izazivaju strahopoštovanje.

Bajke nikada nisu bile samo za decu. One uvek imaju osnovne sastojke, maćehe, kraljeve, životinje koje govore a tu su sukobi ali postoji i čudo nade u priči a to je obično dobra kuma, vila, čarolija, magično drvo. Bajke izazivaju strah kako bi poručile da se ne treba plašiti.

“Nada je u bajkama oštrija od zuba,” kaže se u tekstu.

Zapravo bajke su tako napisane da budu za sve, iako su često akteri krvlju obliveni na kraju se uvek javlja nada, uglavnom.

A kad su se pojavile prave knjige za decu postale su umetnička dela sa svojim pravilima i dometima.

Ali dečja fikcija je i danas prožeta željom za pravdom koja karakteriše bajke jer opasnoj maćehi treba odrubiti glavu. Potreba za pravdom je uvek prisutna i nužna. Zato se dečjoj fikciji treba okrenuti ako želite da osetite strahopoštovanje, glad i čežnju za pravdom.

Dečja beletristika takođe pomaže da odrasli pronađu stvari za koje možda i ne znaju da su izgubili. Život odraslih je pun zaborava.

Dečja beletristika može odrasle naučiti kako da čitaju otvorenog srca.

Dečji romani su još uvek puni nade, govore o hrabrosti, velikodušnosti, empatiji, ljubavi piše Katherine Rundell autorka knjiga za decu.