U toku je izbor za najgore prikazanu scenu seksa u nekom romanu.

Nagradu za najgori prikaz seksa u romanu tradicionalno dodeljuje književni časopis "Literary review”.

Ove godine je nominovano deset ostvarenja, tačnije scena koje su pre urnebesne nego seksi, a pobednik će biti poznat 4. decembra. Evo najboljih od najgorih:

"Njeno grlo je otvoreno kao i njeno telo, vlažno posvuda, od suza i orgazma i da – čuo sam ga! Dugi, visoki vrisak i uvrtanje mojih ruku zaronjenih duboko kako bih u potpunosti osetio njenu vlažnost" (The Affairs of Others’, Ejmi Grejs Lojd).

"Njena usta mirišu na biljku, nijednu posebno, ali imaju tu zelenu slast …" (Snow Queen’ Majkl Kaningam).

"Negde u daljini se čula raketa. Mora da je vrištala, jer je njegova ruka bila preko njenih usana. Izgubljena od strasti, želela je da ga zaspe prelepim bezobrazlucima" (The Age of Magic, Ben Okri).

"Njegove usne su bile na njenima, a njegov jezik je palacao po njenim desnima i naboranim ‘krovom’ njenih usta", (The Lemon Grove, Helen Volš).

"Devojke su se isprepletale oko Cukurua. Kurine grudi su bile pune i mekane, Širine male, ali su njene bradavice bile čvrste kao okrugli kamenčići. Njihove stidne dlake su bile vlažne kao prašuma" (Colorless Tsukuru Tazaki and His Years of Pilgrimage, Haruki Marukami).

"Otkopčao sam pantalone, spustio ih na kukove, a moja zver, konačno puštena iz svog kaveza se raširila! Pomerio sam se unazad, i dalje je zadovoljavajući rukom, dok zver nije našla svoj ulaz" (The hormone Factory, Saskija Goldšmit).

"Talasi vruće svile, orgazma – stisnuo sam zube i zbacio je sa sebe, okrenuo je i dao joj ga" (Things to make or break, Maj Lan Tan).

"Poljubio je trag od gaćica koji je okruživao njen stomak kao što ekvator okružuje Zemlju. Dok su se gubili u tom obilaženju jedno drugog, začuo se vrisak koji je prerastao u duboko zavijanje" (The Narrow Road to the Deep North, Ričard Flanagan).

"Pribila sam se uz njega, uzela ga za ruku i spustila je dole, preko pupka, a onda stavila između mojih nogu. Moja ruka preko njegove. Dahtala sam dok je kružio. Nikada nisam zamišljala da bih mogla ovako da se ponašam, ali nešto u meni je puklo i vodili smo ljubav dan i noć kao izgladneli ljudi. Proždirali smo jedno drugo centimetar po centimetar, kao da smo pili sam život" (The Legacy of Elizabeth Pringle, Kirsti Vark).

"Telo joj je bilo bez dlaka. Njena ‘sramota’ takođe. Vrhovi unutrašnjih ‘usana’ su nežno izvirivali iz vertikalnog klanca. Slatka rosa ženskog uzbuđenja je sijala nad njim" (The desert God, Vilbur Smit).