Predstavite se našim čitaocima.

 

Mihajlo Jurić: Zovem se Mihajlo Jurić i po zanimanju sam industrijski dizajner ali se najviše bavim dizajnom nameštaja.

 

Ratko Čoporda: Industrijski sam dizajner po zanimanju, a unazad 12 godina radim u marketingu i trade marketingu. Počeo sam 1999. godine kao kreativni direktor u agenciji Grey Zagreb radeći za VIP u Hrvatskoj od prvih dana, stvarajući Brend VIP od nule (vizualni identitet i komunikacijsku strategiju), lansiranje brenda do stvaranja udjela od 49% na tržištu. Radio sam i Branding za MoNet u Crnoj Gori (2000.) i Simobil u Sloveniji (2001.). Godinu i pol sam bio i kreativni direktor u Greyu Budimpešta za internacionalne klijente u regiji gdje sam od P&Ga dobio nagradu za najbolji konzjumer insajt. Po povratku u Hrvatsku nastavio sam raditi na VIP akauntu u Greyu Zagreb.

 

2004. godine sam otišao iz agencije i osnovao privatnu firmu koja sa bavi Trade marketingom, od ideja i koncepata do proizvodnje i montaže. Ideja je ponuditi klijentima ključ u ruke rješenja u regionu bivše Jugoslavije. Najviše smo radili upravo u segmentu elektronike i telekomunikacija (Nokia i Sony), duhanske industrije (TDR) i farmaceutike, OTC segment (GSK, Bayer, Farmacia, Lekarna Ljubljana). Neki od koncepata koje smo radili promjenili su bitno princip izlaganja proizvoda na prodajnom mjestu u regiji i to je potvrda koliko dobro razumijemo situaciju na samom prodajnom mjestu i komunikaciju kupac – proizvod.

 

Mila Avakumović: Rođena sam u Beogradu, 23.02.1982. završila X beogradsku gimnaziju `Mihajlo Pupin`, posle koje sam se opredelila da svoja interesovanja i životni put oprobam u inženjersko-umetničkom smeru i upisala sam Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu u generaciji 2001. Jako mi je drago što sam tokom studija bila đak škole profesora i akademika Brane Mitrovića, čiji rad veoma poštujem. Studije sam završila u aprilu 2009. kod profesora Vladimira Lojanice i bilo mi je zaista drago da sam imala prilike i sa njim da sarađujem. Tokom studija sam sticala praksu na kraćim poslovima u projektnim biroima.

 

Posle završenih studija sam počela da radim u Telenoru gde sam polako sticala znanje kako u vezi arhitekture tako i saznanja o procesima, sistemu, projektima i sl. Posao u Telenoru zaista nudi veliku mogućnost za upoznavanje sa raznim poslovima, omogućava konstantan razvoj zaposlenih i neprocenljivo je iskustvo i znanje koje se stiče.

 

Volim arhitekturu zaista i ne bih se ni u drugom životu ničim drugim bavila. Zaista je zanimanje koje može da omogući trajan udeo i zapis u nekoj kulturi i stvaralaštvu. Ono što je najinteresantnije i najveći izazov za dalje, to što je moguće da deo radova i projekata  možete videti realizovane, otelotvorenje vašeg višemesečnog stvaranja.

 

Volim jezike i putovanja, a kombinacija ova dva hobija su mi pružila velika iskustva koja su bitna za našu profesiju. Iskustvo koje se stiče putovanjima izučavajući kulture, viđenja, razvoje i napretke zaista daje dobru podlogu za individualni razvoj.

 

Koji su glavni trendovi u arhitekturi, enterijeru kao i industrijskom dizajnu danas?

 

Mihajlo Jurić: Teško je reći da danas postoji dominantni pravac ili trend u dizajnu. U formi i dalje preovladavaju jednostavne i čiste linije dok se akcenat stavlja na smanjenje troškova, zaštitu resursa, recikliranje kako materijala tako i samih predmeta koji se intervencijama mogu ponovo upotrebiti sa istom ili potpuno novom funkcijom, na manje i individualizovane serije proizvoda bliže zanatskoj nego industrijskoj proizvodnji, na veću upotrebu prirodnih i jeftinijih materijala itd.

 

Ratko Čoporda: Pošto se ja bavim dosta specijaliziranim segmentom, a nisam arhitekta niti teoretičar dizajna, mogu samo reći da se dizajn prodajnih mjesta kreće prema postizanju pozitivnog doživljaja za kupca koji će ga potaknuti na ponovni dolazak ili barem na sticanje pozitivnog dojma o brendu s kojim je bio u kontaktu, i koji će svoj doživljaj podijeliti sa drugima (naravno to je idealan scenario, ali nije rijedak slučaj). Bitno je potaknuti kupca toliko da on poželi podijeliti svoj doživljaj sa drugima (prijateljima, rodbinom, na Facebooku …).

 

Mila Avakumović: Složeno i teško pitanje (smeh). Aktuelni trendovi u arhitekturi i enterijeru nastoje da uvedu sanzualniji izgled, da ublaže i "ugreju" ozbiljne geometrijske oblike i minimalistički stil koji su do sada vladali. Teži ka što jačem povezivanju i prezentovanju porodičnih vrednosti kroz elemente, boje i materijale.
Aktuelne su jednostavne linije i boje. I generalno sa čim se veoma slažem i što mi se dopada i inače i kao trenutni trend jeste jednostavnost koja je uvek elegantna i sofisticirana i vanvremenska, teško izlazi iz mode. Konačno smo se setili ideja velikih ljudi kao što je Leonardo da Vinči koji je rekao "Simplicity is the ultimate sophistication".

 

Ultimativni izbor jesu svetle i neutralne boje koje asociraju na udobnost i toplinu, kombinovane sa jarkim detaljima. Što se tiče materijala svakako je trend povezati se sa prirodom, koristiti tople materijale, noviteti kao što su pluta i slično su zaista hit.

 

Takođe smatram i osvetljenje kao još jedan jako bitan deo arhitekture i enterijera. Finalni efekat koji može da se postigne igrom svetlosti, izvora, geometrije i oblika je ono što trenutni trendovi podržavaju, a što predstavlja poseban potpis nekog prostora.

 

I kada je reč o industrijskom dizajnu više bih se osvrnula na opšte bitne karakteristike, to jest da se ostvari cilj individualnosti proizvoda a koji je jasno čitljiv kod krajnjeg korisnika. Važno je da korisnik razlikuje proizvod od ostalih sličnih proizvoda, upravo po vizuelnim karakteristikama koje su kroz dizajn komunicirane.

Kakva je situacija u Srbiji, da li stvarno imamo sjajne ideje ali malo novca za realizaciju?

 

Mihajlo Jurić: Situacija u Srbiji kao i u svemu nije sjajna, postoje mladi ljudi sa dobrim idejama ali je problem što teško mogu da ih realizuju, nedostaje briga države kao i povezanost dizajnera i privrede gde bi ti mladi ljudi mogli najviše da nauče i da realnije, u skladu sa potrebama kupaca i tržišta, artikulišu svoje ideje a nedostaje i veća povezanost sa bitnim dizajn centrima. Ali na svu sreću tu se dosta toga promenilo zadnjih godina zahvaljujući energiji nekoliko ljudi koji su omogućili da mladi dizajneri iz Srbije dobiju priliku da se pokažu na izlozbama kao što je SaloneSatellite u Milanu gde su mogli da se uporede i povežu sa mladim dizajnerima iz drugih država.

 

Ratko Čoporda: Na mogu mnogo reći o situaciji u Srbiji. Vidio sam dosta interesantnih koncepata, vjerujem da ima dobrih ideja, ali nedostaje discipline i konzistentnosti. S druge strane pitanje novca je u stvari pitanje, znaju li investitori da im treba Trade marketing i koliko im je to bitno. Jer kada bi investitori bili svesni da mogu bitno povećati svoje prihode ulaganjem u taj segment, a iz mog iskustva znam da mogu, verovatno bi mnogo više ulagali. Stanje će se popravljati idućih godina kada se počnu izdvajati kao uspešni oni koji su na vreme napravili korak u pravom smeru i onda će to krenuti geometrijskom progresijom.

 

Mila Avakumović: Apsolutno. Mislim da zaista imamo ljude sa sjajnim idejama i da su svetski trendovi prisutni i primenjeni i koliko god nam oni bili slabije dostupni.  U godinama smo recesije i zaista sad već svi setujemo svoja razmišljanja u takve okvire. Ali mislim da su takve početne tačke za proizvodnju bilo kakvog proizvoda veći izazov a i jači uspeh onoga ko se sa tim izbori. Zaista idealno je uklopiti i trend i trajnost i praktičnost u okvire budžeta koji su realni. Treba odrediti jasne prioritete, definisati ciljeve i u tom smislu sastavljati idealnu simfoniju.

Radili ste na dizanju Telenor prodavnice u Beogradu i Bulevaru Kralja Aleksandra, šta su glavne odlike projekta i kakvo je bilo iskustvo?

 

Mihajlo Jurić: Iskustvo na radu dizajna novih Telenor prodavnica je bilo odlično, u današnje vreme u Srbiji je retkost imati privilegiju da radite na projektu ovakvih razmera. Imali smo zadatak da stvorimo prostor koji će biti prijatan, pregledan, prilagodljiv promenama koje su česte u mobilnoj telefoniji, lako upotrebljiv za kupce ali i za zaposlene u prodavnici, prostor koji će biti prepoznatljiv i koji će reflektovati Telenor vrednosti. Nadam se da smo u tome uspeli.

 

Ratko Čoporda: Prvo iskustvo je bilo odlično. Imao sam priliku svoje ideje sprovesti u delo uz pomoć odličnog mešovitog tima (marketing, prodaja i real estate) i saradnju sa Mihajlom Jurićem kao dizajnerom nameštaja. Moja uloga je bila izrada strategije i koncepta, te konsultovanje kod implementacije projekta do faze otvaranja prvih radnji. Najbitnija odlika je okrenutost kupcima, njihovoj potrebi da upoznaju proizvode i usluge, da se osećaju opušteno i dobrodošli, da se lako snalaze i dobijaju informacije pasivno i aktivno (kroz komunikaciju u prodavnici i direktan kontakt s prodavcima).

 

Mila Avakumović: Vratila bih se na pitanje o glavnim trendovima i nadovezala da je idealno što su se sadašnji trendovi `poklopili` sa tendecijama skandinavskih zemalja koji jesu inicijalna tačka od koje smo počeli kreirajući novi Telenor prostor i prilagodili ga lokalnoj kulturi i podneblju.

 

Osnovne odlike ovakvih enterijera su svetle boje, prirodni materijali, funkcionalnost i fleksibilnost. Prostor je prijatan i topao, prostran i prozračan. Zaista su to kvalitetni efekti koji utiču na korisnike prostora I koje smo mi hteli da pobudimo kod naših korisnika. Nadovezali smo se i kroz razna istraživanja koja smo sprovodili na temu starog dizajna prodavnica definisali smernice za unapređenje nekoliko elemenata prostora. Jedan od ciljeva koncepta redizajniranja Telenor prodavnica jeste da obezbedi vidljivost i prepoznatljivost Telenor brenda. Težili smo, i mislim da smo uspeli, da povećamo vidljivost naših prodavnica, da definišemo jasne elemente brenda prepoznatljive kako s ulice tako i iznutra, i da privučemo pažnju korisnika i prolaznika.

 

Želeli smo da omogućimo laku, jednostavnu navigaciju, intuitivnu putanju kretanja kroz prostor, i da povećamo „udobnost“ atmosfere. Jednostavnije rečeno, nadam se da smo korisnicima omogućili da se osećaju prijatno u našim prodavnicama.
Ceo koncept projekta nove prodavnice zasnovan je na idejama modularnosti i lakoj prilagodljivosti različitim formatima. Formirali smo koncepte bazičnih `kulisa` za implementaciju raznih opcija sadržaja, većih i manjih prodavnica koje najčešće možemo očekivati na tržištu.

 

Nameštaj je glavni nosilac enterijera i modularno dimenzionisanje omogućava prilagodljivost bilo kom prostoru i buduću olakšanu izmenljivost sadržaja.
Zaista sve ovo je bilo realno sklopiti uz jaku podršku eksternih saradnika i eksperta za marketing Ratka Čoporde I mladog inspirativnog dizajnera Mihajla Jurića. Realizovati jedan ovakav projekat u velikom sistemu je zaista izuzetno i bogato iskustvo. Potreban je timski rad, izuzetna kooperativnost i snaga da se različiti zahtevi i potrebe različitih segmenata inkorporiraju i izmire u jednom zajedničkom prostoru. Teško je sve jasno prikazati, ne opteretiti prostor i svakako sve podjednako tretirati. Zato ne smem da zaboravim da napomenem i odličnu saradnju i pomoć ostalih timova unutar firme i jasne smernice i podršku direktno pretpostavljenih koji su svakako mnogo pomagali u prelomnim fazama projekta.

Šta bi mladi kreativci danas trebalo vide i znaju da u našim krajevima?

 

Mihajlo Jurić: Mladi koji zele da se bave dizajnom u Srbiji treba da se pripreme da im neće biti lako da se bave ovom profesijom i da treba da budu jako strpljivi i uporni.

 

Ratko Čoporda: Moje razmišljanje je možda malo fahovsko nakon toliko vremena u jednom segmentu (recimo uglavnom marketingu), ali uvek me oduševljavaju jednostavne ideje koje su relevantne ljudima. Na primer Rakia bar me oduševio likerima u tubama nalik kremi za žene (jednostavno, pametno i pravo u srce kupca). Neće to promeniti svet, ali mi ulepša dan, po dan. Dosta toga ima da se vidi i u Beogradu, ako se otvore oči. Ima super ideja koje samo treba ugledati. Bitno je znati ramišljati, o kupcu/korisniku, proizvodu, postaviti se sa druge strane, postaviti si prava pitanja, što bi mi hteli doživeti kao korisnici, pa to pokušati primeniti. Mnogo ljudi u našem poslu, a govorim i o dizajnerima i o investitorima, ne razmišlja na taj način. Onda vide neko dobro rešenje i budu u fazonu, kako je to jednostavno, kako se ja toga nisam setio. Pa nisu razmišljali na pravi način. Najteže je gledati stvari tuđim očima, ali tko uspe doći će do sasvim jednostavnih i dobrih rešenja.

 

Mila Avakumović: Jedino što bih ja mogla da posavetujem i čega se I lično pridržavam jeste originalnost i autentičnost. Da je svaki dizajn podređen nekom korisniku i da je njegove potrebe neophodno precizno saslušati i osetiti i da sa takvom analizom nema greške kod finalnog proizvoda.

 

Ima u našim krajevima, neposrednom okruženju, puno toga što može biti iskorišćeno kao vizija, vodilja, celina ili detalj, kao smernica ili kritika, i da je uz to najvažnije kao glavni sastojak dodati lični osećaj i intuiciju. Može biti da je to tajni recept za nove mlade trendsetere.