Jovan Jelovac je osnivač i predsedavajući Beogradske nedelje dizajna, i jedan od vodećih konsultanata za brending u ovom delu Evrope. Za Domino Magazin govori o Beogradu i Srbiji, kreativnosti, šta nam donosi ovogodišnja BDW i poručuje mladim kreativcima.
 
Na početku, moramo da te pitamo šta se dešava sa finansijama? Pre par dana je eksplodirala bomba u gradu kada si rekao da je BDW pod znakom pitanja zbog finansija, odnosno neispunjenja obaveza države? Da li će se BDW održati ove godine?
 
Belgrade Design Week zavisi, trećinom, od komercijalnih sponzora koji se oglašavaju i promovišu putem nas, trećinom od prodatih karata (kotizacija za konferenciju)  i trećinom od pomoći Grada Beograda, Republike, Ministarstava, Instuticija, Ambasada…Kada je reč o gradu, BDW do sada (početak aprila) nije dobio ni dinara u toj zadnjoj trećini – od Grada i Republike. Navodno su nam tačno obezbeđena potrebna sredstva i sa tom informacijom smo izašli i zvanično na poslednjoj konferenciji koja je bila 11. marta u Skupštini Grada, na kojoj je bio prisutan i zamenik Gradskog Sekretara za kulturu. Ta sredstva koja dobijamo (i koja su obećana) znače da su nas i Grad i Republika i razne Institucije prepoznale i podržale. Ovo je non-profit projekat. Mi ne zarađujemo na BDW-u, već putem te manifestacije radimo za Srbiju, za dobrobit Beograda i valjda je normalno da nama sredina nešto vraća time što nas malkice podržava. Međutim, ta njihova trećina, do sada, nijednim svojim delom nije ispunjena.

Tako da se postavlja pitanje da li će ove godine biti Belgrade Design Week-a i da li Grad i  Republika misle da im je to potrebno. Ukoliko nije, bilo bi korektno da nam pravovremeno tako kažu, mada ja iskreno ne razumem zašto bismo propustili takvu priliku za dalji razvoj modernog Beograda putem Nedelje Dizajna, kad je koncept toliko dobar i bukvalno svi u regionu se trude da nas kopiraju… Naime, lako može da se desi da svi idemo na Design Week u Zagreb. A pri tome BDW nije nikakva elitna ili neodrživo skupa hermetična tvorevina za nekakav mali krug "posvećenih", nešto čega se treba otarasiti u doba krize. Ceo BDW košta manje od jedne pozorišne predstave na BITEF-u, a donosi znanja ključna za razvoj ove sredine – svima dostupno, transparentno, otvoreno.
 
BDW je počeo 2005. Kako si uopšte došao na ideju? Kako je izgledao početak, da li je bilo teško organizovati BDW i dovesti svetske face u Beograd?
 
Beograd je sedamdesetih godina prošlog veka bio grad festivala visoke kulture, tada kada je bio metropola trećeg sveta i kada je uspevao da na jednom mestu skupi: njujoršku andergraund pozorišnu scenu nepoznatu samom Njujorku, sovjetsku visoku državnu pozorišnu produkciju nedostupnu pogledu zapada, disidentski poljski i česki teatar – poprište bitke za slobodu umetnosti u realsocijalizmu, etno pozorišta iz Kine, Japana, Nigerije, Bolivije kao izraz emancipacijskih antikolonijalnih pokreta Trećeg Sveta, ili kada je američki andergraund film bio opšte mesto i kulturni topos svakog adolescenta Beograda, odnosno kada je na premijerama autora nepoznatih filmskom tržištu bilo po nekoliko desetina hiljada gledalaca…

Naravno, to vreme je nepovratno iza nas, ali je ostao horizont iščekivanja velikog događaja. Beogradska nedelja dizajna je u velikoj meri odgovor na to iščekivanje događaja festivala. Paradoks, da se neko, u jednoj siromašnoj i traumatizovanoj zemlji odvažio da napravi festival dizajna, advertajzinga i brendinga, vrhunskih disciplina savremene komunikacije vezanih za savremeni biznis, objašnjiv je jedino tako da je matriks festivala sedamdesetih i danas živ kao izvor invencije događaja.

Kada je reč o našim gostima predavačima, Luigi Colani je u intervjuima konstatovao da je prošlo vreme zapadnih metropola i da je budućnost u mestima kao što je Beograd; Karim Rashid obožava našu nepresušnu strast za životom, koja može da stvara čuda; U principu, prilično je teško dovesti sve ove svetske superzvezde kada se uzme u obzir da jedno njihovo predavanje realno košta od 10 do 20 hiljada evra koje mi nemamo da im platimo, a imamo po 30 predavača na svakom BDW-u. Pa kako onda uspevamo? Energijom i “reklamom” o ugođaju na BDW-u: oni su navikli da drže skupocena, profesionalna predavanja, ali za izuzetno mali broj ljudi i kada saznaju da na BDW-u na svakom predavanju ima po pet stotina do hiljadu posetilaca, i pre svega kada dožive jedinstvenu energiju naše publike, oni se prosto oduševe ljudima, njihovom reakcijom i entuzijazmom, i pre svega njihovom željom za novim znanjima, koja oni mogu da im prenesu. Onda postanu ambasadori BDW-a, prepičaju sve ovo kolegama i nama bude lakše svake godine da ih ubeđujemo da dođu po popularnim, i za nas ostvarivim, uslovima.
 

Šta da očekujemo od ovogodišnje BDW?
 
Velika inovacija jeste da BDW više nije samo konferencija. Međunarodna konferencija ostaje kao šlag na torti poslednja tri dana, ali cela nedelja sada je – kao da zatvorite oči i zamislite da se u šest dana spustila kompletno druga planeta usred Beograda. Na 6.000 kvadrata veličanstvene palate trgovine i industrijskog nasleđa Srbije – “Kluz” u Masarikovoj ulici, između Beograđanke i SKC-a, ona zrači 24 časa na dan energijom desetak hiljada posetioca na dan i povezanih radionica, predavanja, prezentacija, izložbi, koncerata… Cela priča počinje od suterena, od “Talent zone” na 1.200 kvadrata, sa najtalentovanijim predvodnicima novog talasa kreativne industrije u Beogradu i regionu. Na sledeća dva sprata je Dizajn park – u njemu se nalazi “Object zone” sa nameštajem i industrijskim dizajnom, “Communication zone” sa industrijom advertajzinga i “Space zone” gde se predstavljaju arhitekte, developeri i njima slični.
 
Naučili smo veliku lekciju od izvrsnih kreatora Beton hale i Kompresora u Beogradu, i pozvali celo relevantno tržište dizajna, da jednom godišnje tu formulu ponove na jedinstvenom “sajmu kreativnih industrija” u saradnji sa BDW-om. Ulaz na dizajn park je besplatan! Očekujemo više od deset hiljada posetilaca svakog dana, tu će biti i BDW kafe u saradnji sa “Manježom” sa dizajn food-om, večernji muzički sadržaji, experience booth-ovi medija i tehnologije… Sledeći nivo, treći sprat je “Exhibition zone” i veoma smo ponosni na taj sadržaj jer, uz pomoć italijanske, holandske ambasade i drugih važnih institucija, dovodimo nekoliko svetskih izložbi i radionica koje nikada nisu viđene kod nas. A na poslednjem spratu je konferencija sa VIP loung-om za hiljadu ljudi, i prostorom za stručne B2B susrete i radionice. Jednom rečju, koncept nikada viđen do sada po kompleksnosti i značaju za kreativnu industriju Srbije i regiona, a i dalje savršeno održiv i relativno lako ostvariv. Lako, ako mu kompletno posvetite ceo svoj život i rad dvadesetak ljudi, that is :).
 
Lokacija? Posle fantastičnog SIV-a čak je i sjajni hotel Jugoslavija delovao manje atraktivno…
 
Ha! Eto opet smo uspeli da iznenadimo sve partnere i posetioce i osvojimo još jedan simbol gradskog tkiva i kolektivnog pamćenja, koji je zbog promene sadržaja i koncepta samog BDW-a funkcionalniji nego bilo koja lokacija BDW-a do sada! Konferencija ovogodišnjeg BDW-a i prvi dizajnPark biće održani u zgradi – katedrali nekadašnje trgovine i “dizajna”, bivšoj robnoj kući Kluz u Masarikovoj ulici. Na taj način ćemo oživeti ovu zgradu koja je van funkcije godinama, a svim posetiocima BDW-a pružiti jedno malo putovanje kroz vreme –  jer tamo je bukvalno sve ostalo zamrznuto u vremenu, kao da se nalazite u potrošačkoj meki 80-ih godina.
 
Danas kada i kod nas na sve strane niču novi tržni centri koji su toliko slični i jednodimenzionalni, ja sam siguran da će Kluz pored tih najnovijih i najmodernijih shopping molova biti najinteresantniji, najinspirativniji i najposećeniji HIPERMARKET DIZAJNA ovih šest dana krajem maja. To su mesta koja u kolektivnoj svesti postaju tkzv. “land marks” i to je sociološki, istorijski, poslovno i politički pa i emocionalno, ako hoćete, jako bitno. Misija BDW-a je da svake godine budemo na drugom mestu u Beogradu, koje uz veliki trud i investicije osvežimo, revitalizujemo i dajemo mu neki novi smisao.
 
Mnogi misle da je BDW pre svega manifestacija koja se bavi arhitekturom, ali zapravo su okosnica komunikacije – brending, mediji, advertajzing, umetnost…
 
Da, postoji taj imidž da je BDW usmeren samo na polje dizajna i arhitekture, ili još gore, žurki i zezanja, što nije tačno. To sve dolazi iz iste kuhinje neozbiljnog shvatanja "dizajna" kao zabave za neke arogantne, bogate ljude, ili kao luksuza sa kojim običan svet sa svojim realnostima nema dodira… Nije nam baš ni pomogla nestručnost medija, kao ni povodljivost jedog dela ljudi iz industrije da svoju struku predstave kao "glamuroznu’. BDW naravno donosi mnoge elemente ekskluzivnosti kao što su gostovanja najvećih svetskih zvezda kreativnosti u Beogradu i prijemi i susreti povodom njih, među kojima su najpoznatiji dizajneri i arhitekte, i mediji su naravno najzainteresovaniji za takvu vrstu performansa.
 
Istina je zapravo da je BDW, iako vrlo otvorena i demokratska platforma, zapravo vrlo ozbiljan i stručan festival jedne od ključnih industrijskih grana u regionu – celokupne kreativne industrije. Ova manifestacija deluje u domenu industrijskog i grafičkog dizajna, brendinga, advertajzinga, komunikacija, muzike, medija, filma, mode, kao i u svim drugim oblastima gde postoje kreativni ljudi i kreativne ideje, a pre svega u svetu ekonomije i biznisa. Gde drugo da na primer developeri pokažu svoje projekte kojima razvijaju grad i celu regiju, a sa njima i cela kreativna industrija koja ih podržava, a bogami i zavisi od njih? Zatim, i ove godine nam dolaze vodeće britanske brending i advertajzing agencije kao što su Poke, Airside i Pentagram. Ti ljudi su napravili kampanje za neke od najvećih svetskih kompanija kao što su Orange, Top Shop, BBC Worldwide… Dakle, BDW nije interesantan samo za ljude koji se bave dizajnom i arhitekturom, već i za ljude iz marketinga, brendinga, komunikacija, državnih administrcija i svih vrsta biznisa, odnosno za sve one koje zanima kako da unaprede svoje poslovanje i usavrše svoju ponudu, i na taj način postanu konkurentniji na tržištu.
 
Da li misliš da je dovoljno shvaćeno koliki je značaj jednog BDW i znanja koje donose predavači i učesnici?
 
Još uvek nedovoljan broj ljudi, i to više kod nas nego u svetu, prepoznaje značaj BDW-a. Činjenica je da u Beogradu i Srbiji nemamo ni sajam advertajzinga, ni ozbiljan sajam dizajna, ni skupove, susrete, razmene mišljenja ljudi sa viškom ideja i ljudi sa viškom novca i potrebom za tim idejama. Imate sajam nameštaja na kome ne želi da učestvuje niko od ozbiljnih trgovaca ili kreatora nečega što se zove dizajn. Taj sajam je kao prodajni salon diskontne robe. Imate sa druge salon arhitekture koji je kvalitetan, ali važan samo za 300 ljudi iz struke. Takođe nemate ništa ni u ostaloj kreativnoj industriji, možda samo neke male radionice koji služe za doedukaciju usko stručnih segmenata znanja, pa čak ni u najvažnijoj i najprofitabiljnijoj industriji – tržišnih komunikacija.
 
Znanje koje posetioci BDW konferencija, radionica i panela ponesu sa sobom je od istog trena primenljivo jer ti posetioci na licu mesta dobiju najkorisnije savete i čuju realna iskustva nekih od najuspešnijih savremenih svetskih lidera iz najrazličitijih oblasti. Takvo znanje je našoj zemlji i našim decision makerima zaista neophodno, ukoliko želimo da jednog dana postanemo punopravni član Evrope i sveta. Sa ovdašnjim sistemom obrazovanja, kao i poslovne realnosti, naši ljudi ostaju uskraćeni za ovakvim znanjima koja vrede više nego možda i ceo semestar na nekom fakultetetu.
 
Stalno pozivaš mlade da učestvuju na BDW, daješ studentima besplatne akreditacije za konferenciju, tu su i prateći događaji koji mogu da im pomognu da predstave svoje radove. Da li naši mladi kreativci dovoljno koriste sve ono što može da im pruži BDW?
 
Ove godine ćemo im pomoći još više. Naime, u okviru talentZone dizajnParka najbolji mladi ljudi, ili afirmisani kreativci sa novim idejama, imaće mogućnost da izlože svoje radove i projekte i predstave se potpuno besplatno. Uskoro ćemo objaviti poziv za učešće na talentZoni na našem sajtu a stručan žiri će odabrati najbolje od onih koji se prijave.
 
U situaciji velike izolacije naše zemlje BDW je jedan od najboljih i malobrojnih prozora koji postoje za pravljenje važnih, svetskih kontakata. Postoji ceo niz firmi kreativne industrije u Beogradu koje učestvuju u međunarodnim projektima i konkursima, uz pomoć kanala koje su upoznali na BDW-u. Imamo ambasadore BDW-a, prijatelje iz sveta, mnogi mladi ljudi su pozvani na prakse u neke od vodećih svetskih studija zahvaljujući BDW-u, to su sve velike stvari koje radimo za naše talente. Želja nam je da sve najbolje iz sveta dovedemo u Srbiju, te da potom najboljima iz sveta (i nama samima) pokažemo šta je najbolje u Srbiji i u regionu. To je Sizifov zadatak, za koji, iskreno, ne znam da li ćemo uspeti da ga obavimo – on zavisi od puno faktora. Ali ne predajemo se.
 
Daniel Libeskind je prošle godine došao u Beograd a onda smo dobili urbanistički plan beogradskog priobalja na kojem mogu da nam zavide svetske metropole? Da li ove godine očekujemo nešto slično?
 
Daniel Libeskind, jedna od najvećih zvezda svetske arhitektonske scene, došao je prvi put u našu zemlju da održi predavanje na BDW-u, i šest meseci nakon te posete Beograd je dobio izvrstan urbanistički plan novog dunavskog priobalja-Luke Beograd. Ovakvi primeri su osnovni razlog zbog kojeg BDW postoji. Mi smo napravili platofrmu, godišnji skup koji okuplja najbolje ljude iz raznih oblasti i naša uloga je uloga medijatora koji te ljude povezuje, upoznaje i pomaže im da pokrenu neke nove poslove koji će potom uposliti i neke ljude. Na taj način BDW pomaže Srbiji i po tome je ovo jedinstven festival koji ima i izuzetno važnu i korisnu praktičnu funkciju.
 
Za nas se često priča da imamo sjajne ideje ali eto nemamo para. Da li ti misliš da mi imamo dovoljno obrazovanih ljudi, dovoljno znanja? Kakvi su naši stručnjaci iz svih ovih oblasti?
 
Nemamo dovoljno znanja, definitivno. Zašto je to tako je druga tema, i prekomplikovana, ali ukratko, isuviše dugo cela istočna Evropa nije bila deo razvijenog sveta. Ali imamo hrabrosti da ponudimo inicijative da se stvari promene. BDW jeste upravo primer takve jedne inicijative. I jako je važno da na na predavanja BDW-a zovemo naše sopstvene najistaknutije predstavnike  kreativne industrije koji su uspeli u svetu, da nam ličnim primerom objasne kako su to postigli. Taj ličan, ljudski primer je nemerljivo dragocen i važan za razvoj malih sredina u kojima je kreativna zajednica sistemski nedovoljno podržana.
 
Njih nekoliko se, do sada, nakon gostovanja na BDW-u, zadržalo u Srbiji radeći sa ovdašnjim kompanijama. Branko Lukić, dizajner uspešan i značajan u svetskim okvirima, sa izgrađenom karijerom, je u Srbiji postao poznat i kao autor brendova Voda Voda i Gorki list. Slavimir Stojanović je pre tri godine posle dužeg vremena došao prvi put iz Ljubljane, imao zapažen nastup na BDWu i potom i otvorio svoju kompaniju u Beogradu. Njih dvojica su, na primer, potpuno ravnopravni sa najboljim svetskim dizajnerima. Mislim da je apsolutni prioritet Srbije i celog regiona da edukuje i podrži što više takvih ljudi.
 
Važiš za čoveka pred kojim vrata ne ostaju zatvorena i to ne samo u Srbiji. Šta je tvoja poruka ljudima koji se bave komunikacijama, i posebno mladim kreativcima?
 
Dođite na BDW! Jer, da li će se nešto ostvariti ili ne, zavisi samo od jedne stvari – verovanja. Dok čitate ovaj intervju, negde u svetu nova ideja ili poznanstvo stvoreni za vreme BDWa rađaju svoje plodove…

1 KOMENTAR

Comments are closed.