Osim seksa, tržištem umetnina vlada i crvena boja. Tako bar tvrdi Filip Huk, jedan od stručnjaka čivene aukcijske kuće “Sotheby’s”.
 
Najavljivajući dugo očekivano aukcijsko veče zakazano za 19. jun u Londonu, Huk otkriva da su analize zaposlenih u kući “Sotheby’s” pokazale da što je važnija uloga crvene boje na ponuđenoj slici, to će se skuplje prodati. Prema njegovim rečima, ta važnost crvene dolazi od jednostavne činjenice da mnogi tu boju smatraju bojom seksa.

Ova teza biće proverena 19. juna kada se bogataši budu nadmetali u tome ko će ponuditi veću cenu za sliku Pita Mondrijana “Kompozicija sa crvenom, žutom i plavom” iz 1927. godine, piše “The Times”.

“Ta je slika veoma posebna jer sadrži tri osnovne boje – crvenu, plavu i žutu, koje se najviše traže na aukcijama”, objašnjava Huk. “Nikada to nije zvanično dokazano, ali je više puta potvrđivano. I nije reč samo o Modrijanu, za primer se mogu uzeti i Pikasove slike.”

Slika “Kompozicija sa crvenom, žutom i plavom” trebalo bi da dostigne vrednost sedam i po miliona evra, dok će delo “Muzika/Crveni orkestar” (La Musique/L’orchestre rouge) Salvadora Dalija najverovatnije biti prodato za oko pet miliona evra.

“Naravno da se ovo pravilo različito primenjuje u odnosu na različite umetnike, ali mislim da je crvena verovatno najpoželjnija boja koju možete da imate na aukciji”, zaključuje Huk.

Da je boja važna tvrdi i Bret Gorvi iz aukcijske kuće “Christie’s” koji je čak i napravio rang listu boja, od najmanje do najviše isplativih: crna, zelena, žuta, plava, bela, crvena, prenosi B92. “Kada je Vorhol u pitanju, recimo, situacija se menja i zelena predvodi listu. Zelena je boja novca”, objašnjava on navodeći ovaj primer kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.

Ekonomski analitičar Don Tompson u svojoj knjizi “The $12 Million Stuffed Shark” navodi boju kao jednu od sedam odlučujući stavki koje utiču na cenu umetničkih dela.

“Portret atraktivne žene ili deteta bolje će proći na aukciji nego portret starije žene ili neprivlačnog muškarca”, objašnjava Tompson. “Primera radi, narandžasta verzija Vorholove Merilin Monro biće prodata za dvadeset puta veću scenu nego podjednako vredan portret Ričarda Niksona.”

I Tompson i Huk saglasni su u tome da, kada je reč o životinjama, postoji nezvanična hijerarhija. “Rasni pas vredi više od mešanca, a trkački konji više od običnih konja”, piše Tompson. “Postoji čak i jedno veoma specifično pravilo koje je ustanovio njujorški diler umetninama – slike sa kravama se nikada neće prodavati. Nikada.”