Baš mrzim ironične muškarce i podjebavački nastrojene, kad im to dominira, još gore kada im je to jedan jedini obrazac ponašanja i komunikacije sa drugima, ili bolje reći nad drugima.

Ne stoji im nikako, više leži ženama, kada to one rade poželjno je i seksi, a kod muškaraca je antiviteški, da ne kažem vrlo pičkarski. Jer jebanje nekog na sitno je po meni nedostatak muda da se sa subjektom, na koga se bacaju strelice sarkazma, direktno suoči. Sigurna sam ispod te maske koja treba da bude, jebeno sam pametan, načitan i samodovoljan, krije se drhtavi, nejaki, malokurcni dečak.

Ako ćeš već sa nekim da se konfrontiraš, uradi to muški, bez oblandi. Umri muški je ok, ali bolja parola je ŽIVI MUŠKI. Trebalo bi da se snimi film sa tim naslovom, verujem da bi mogao malčice da uđe u podsvest novih generacija, pa bi se napokon ponašali u tom junačkom kodu.

Lajfstajl "živi muški" bi bio model zasnovan na sledećim malo korigovanim društvenim i rodnim ulogama:

Profeministički dizel dečak, svestan svoje fizičke nadmoći nad svojom devojkom, dobrovoljno otkriva stomak za šut u isti kad je zaslužio, umesto da šaketa svoju Mini u roze najkama ili ne daj žebo bude zajedljiv i kroz usne procedi nešto na račun njene pameti, e to ja zovem progres.

S druge strane ironija tako moćno stoji ženama, potpuno perverzno, da sam muško bila bih samo sa takvim uspijušama, njena sarkastična, čemerna vaginica vapila bi za mojim šećernim semenom, mislim, to je baš klasičan jing jang hokus pokus. Ne ide bre čemeran mušarac i ista takva ženka, to je ozlojađenost na kvadrat, nema tu razmene, zašto bi hteli nešto što već imaju.

E,sad džumarice
Volim džumare, ma šta volim, obožavam, zato što su jedinstveni i neponovljivi, gotivim i ljude koji ih šetaju.

Nisam mnogo putovala, ali evo npr. bila sam u Luganu (Švajcarska) i tamo niko skoro ne šeta neko brendirano kuče, ali zato kod nas, svi firmirani, to mi je grozno.

Sve džumare su lepe na svoj način, imaju svoj fazon. Bilo kog rasnog psa da uzmete, njega šeta već pola planete i u realnom i u paralelnom univerzumu, a dodž je samo vaš i u isto vreme samo svoj. Dolazi u svim mogućim i nemogućim varijantama horizontale i vertikale, skoro sam videla džumu sa tigrastim šarama, malo dugačko, zdepasto znači očaravajuće.

Autentično, autonomno, autsajderski, sad da mogu da nacrtam ono anarhično A što zovu A u O jer su to pseći pankeri, a ovi rasni bi onda bili šminkeri, a svi znamo da je uvek bilo uzbudljivije družiti se sa divljim dečacima. Odoh ja napolje, pozdravicu pseću zajednicu na Tašu od vas.

                                                                         VOLI VAS SAJSI mc,
                                                                         Stara pankerka, ali sada u trendu