Volim kad u gradu naletim na City magazin i odma’, gde god da sam i šta god, pročitam prvo Tokinovu kolumnu, zatim sledi ljupka Lara Marinković, kontraverzni tv kritičar.

Njih dvoje su mi nekako alfa i omega ovog džabe stiva. Ima jedan Tokinov tekst sa kojim sam se u  potpunosti  poistovetila. Naime, on i ja imamo istu muku sa patikama i tom problemčiću sa istom filozofijom prilazimo, neću sad da vam prepričavam jer je to glupo, ali taj tekst me je potpuno raznežio, pronađite ga, vredi, to je samo za one koji u patikama vide ljude, prepoznaju duše i poštuju sinesteziju, kao pravo na različit doživljaj sebe, sveta i emocija.

A sad Larica… Toliko mi je kul to što se ta žena po ceo dan šećka u bebi dolu i zna da uživa u svojim makijatima, a pogotovo volim kad ih prospe po sebi, zar to nije seksi? Razume se da jeste! Ta žena je toliko kul, da ponekad pomislim da nije stvarna, nego da je napravljena u Japanu, kao Japancima bilo malo dosadno, pa ajde da za srpsko društvo napravimo ženskog  robota koji će da se bavi tv kritikom.

I tako ja nju zamišljam u devojački opremljenom stanu, sa pufnastim roze papučicama na malu štiklu, a kad nije u bebi dolu onda je u plišanoj sivoj trešici, ima veeeelike grudi, plava je, ono baš hard core plava tj blajhana i po ceo dan tipka dugačkim noktićima po daljincu.

Marinkovićeva ustaje uglavnom posle 12h, kladim se da Sanja Marinković ustaje u 5 ujutru, to je i glavna razlika između njih dve. Nehajno podiže roletne, ne namešta krevet, to radi njen dečko. On ne živi sa njom, ali svrati jednom dnevno. Kad podigne roletne obavezno se zapilji kroz prozor u daljinu da malo promeditira, to traje tri minuta, ne više, onda se malo, kao mačka rasteže po stanu, doručkuje kranči musli sa medom, pali tv, stavlja antirid kremu od 4.000 dinara, naručuje kafu iz kafića u zgradi, čeka konobara koji joj je btw bivši od pre 12 godina, flertuje sa njim i najzad počinje da radi, zavaljuje se u fotelju od eko kože, gasi telefone jer ima histerične drugarice, prvi gutljaj makijata i ona i tv postaju jedno. Lara ozbiljno i predano radi svoj posao, novinarstvo se ne uči, džaba vam škole, to mora da se voli, mora da se gine za to.

Ako ‘oćeš da se bavis kritikom u Srbiji, bilo koje vrste, moraš da budeš lud i hrabar, dobro odgojen. Lara se bavi tv kritikom i mislim da baš zato što je žena, ne obraćaju pažnju na nju udbaši, oni kada drže City u rukama prelete njen tekst misleći da se ona kroz svoje pripovedanje čepi i polemiše o novom albumu Coldplay-a, misle da je Lara zbog svog imena i prezimena negde na sredini, ono urbana, voli Van Gog, Nove Fosile, grozi se na narodnjake i sve što je turbo, u seksu je uvek pasivna i nije gledala ni jedan  manga pornić, ne druži se više sa drugaricama koje imaju luzerske muževe.. A, istina je da je naša Lara takav hard core, udbaši nek misle šta ‘oće, mi ostali znamo da čitamo.

Jedino tako mogu sebi objasniti Laru, tako ona slika sebe kroz tekstove žene sa Dedinja ili kad ima puno simpatija za stanje u medijima, al im na kraju kroz osmeh pošalje poljupćić i tako im zavuče.

Mada ima jedna mala tajna, ali Laro draga, nemoj da brineš, neću nikom reći ,tvoja tajna je sigurna sa mnom.