Pristojni ljudi, ne oni u manirskom smislu, već oni suštinski, povlače se pred glupom, ispranom i veštački usađenom  i izrežiranom agresijom. U društvenom  inžinjeringu pristojni ljudi garantovano gube. Gube svoju vidljivost i uticaj.

Postaju nevidljivi, trude se da budu nevidljivi, nevidljivi za društvo i državu. Vremenom uviđaju da je njihova pasivnost kukavičluk, s tim se sažive jer čuvaju svoje živote i svoje bližnje, baš tom svesno odabranom pozicijom. Pristojni ljudi su individualci, dobro se snalaze u otvorenom društvu, tu su podstaknuti i tu bujaju. U zatvorenim društvima, na njih se vrpi psihički, čak i pod pretnjom fizički pritisak dominacijom modela ekstremne manjine, koja sliči patuljku maskiranom u strašno čudoviste, i uz pomoć strateškog sejanja straha uspeva se u držanju većinskog stanovništva u položaju perverzne paralizovanosti.

Nije to ništa novo, to je prastari metod. To je metod koji nikad nije omanuo i vekovima je glavna poluga  kako strahovladama, tako i strahocrkvi i strahodruštvu. Oni su glasni, oni su uplašeni, zli.

Poljubi me da me upoznaš. Poljubiću te da bi te bolje razumela. Radi eksperimenta  bi bilo dobro laboratorijski proveriti da li bi se struktura i tekstura pljuvačke promenila kad bi se dva tako različita pojedinca iŽvalavila, jedan bi nosio klicu horde, drugi poetičnu individualnost. Da li je moguće pomešati do neraspoznavanja pljuvačku, da se ne zna koja je čija, i da li bi to dovelo do prosvetljenja i tolerancije. Verovatno ne bi, a dokaz za to nalazimo u tipskom (tipičnom)  primerku srpskog braka, džabe se žvalave kad na kraju muž pretuče ženu, njegov polni organ može biti mesecima utopljen u njen sekret ,on je neće ustoličiti na mesto koje joj pripada i obrnuto. Možda bi to delovalo samo među istopolnim primercima, jer smo na hetero drame već oguglali.

Poljubi me, ižvalavi me, da bi mi poštedeo život.
Poljubiću te da bi te zavolela.

Zamislite da se razumemo na par sekundi, zamislite tuđe emocije kako penetriraju kroz vaše telo, ceo svet bi zastao i briznuo u plač… Eto to bi se desilo. Milijarde suza bi se rodile i svemir bi urliknuo od olakšanja.

1 KOMENTAR

  1. Zamisli kad se sretneš sa nekim i kad ga pogledas u oci da na tren vidite jedo drugom misli. Cela planeta bi isla pognute glave. Teško da bi nasli dvoje ljudi da mogu jedno drugog da pogledaju.

Comments are closed.