Šta je potrebno da bi neko počeo da se bavi sportskim penjanjem, da li postoje neka ograničenja?
Pre svega je potrebna želja s obzirom da se radi o ekstremnom sportu. Oni koji imaju strah od visine sigurno da ne mogu da se bave sportskim penjanjem, jer ono potrazumeva u disciplini težinskog penjanje na visine i do 30 metara. Ne postoje posebna ograničenja osim što je neophodno da svako ko se bavi sportskim penjanjem prođe osnovnu obuku o pravilnom korišćenju opreme, vezivanju čvorova, ukopčavanju itd. Takođe je neophodno da ima edukovane instruktore sa višegodišnjim iskustvom koji će na pravilan način usmeriti početnika i obučiti ga kako da se bezbedno penje i pravilno koristi opremu.

Šta je potrebno od opreme?

Osnovna oprema za sportsko penjanje podrazumeva: uže koje je dinamično i specijalno pravljeno za ovaj sport, interesantno je da je ovo uže atestirano na dinamični udar od 2400 Kg, što govori da je penjač pri pravilnom korišćenju potpuno osiguran od pada i povreda. Pored užeta tu je i pojas za penjanje, “gri gri“ sprava koja služi za osiguranje ili “osmica “ sa karabinerom. Tu su i kompleti koji služe za ukopčavanje užeta prilikom vođenja na smeru. Uz ovu opremu penjač treba da ima i penjačice ( specijalno dizajnirane i pravljene patike za penjanje koje omogućavaju bolji oslonac ) i magnezijum koji se stavlja na ruke radi neproklizavanja dok penjač trenira.
 
Da li je to opasan sport?

Ukoliko se pravilno koristi kvalitetna i atestirana oprema i penjač se pridržava svih pravila o bezbednom penjanju, onda se može reći da je sportsko penjanje bezbedno kao i svaka druga sportska disciplina.

Da li su potreba neka teorijska znanja?

Osnovna teoretska znanja su neophodna kako bi se bezbedno treniralo penjanje. To podrazumeva  kako znanja o samoj opremi, tako i o načinu i tehnici penjanja.

Koje klubove bi preporučio početnicima?

PK Vertikal koji ima veštačku stenu na Adi i PK Gekon koji ima stenu u Prvoj Begradskoj Gimnaziji. Najbolja je kombinacija ova dva kluba tako što se može koristiti u toku lepog vremena stena u prirodi na Adi Ciganliji ili u toku lošeg vremena u zatvorenom prostoru vežbaonice u Prvoj gimnaziji.

Kako izgledaju takmičenja?

Postoje tri takmičarske discipline. Prva i najvažnija disciplina je težinsko penjanje koje podrazumeva da  takmičar treba u realnom, zadatom vremenu popenje smer dužine od 12 do preko 30 metara i reši više tehničkih zadatih problema. Težinsko penjanje podrazumeva korišćenje kompletne opreme i penjač napreduje na smeru tako što ukopčava uže u ranije postavljene komplete. Izmenjan smer do kraja donosi najviše bodova  i ocenjuje se sa “ TOP “. Ispod “ TOP-a “ se za svakog takmičara boduje ona visina smera do koje je stigao. Zatim “boulder“, radi se o malim stenama, visine do 4 metra, na kojima su zadati  problemi i koji se, takođe, rešavaju u određenom zadatom vremenu. Kod boldera takmičenje podrazumeva rešavanje problema na 4 i više boldera. Ispod boldera se nalaze strunjače, tako da takmičar osim penjačica i magnezijuma ne koristi ni jednu drugu opremu za penjanje. I disciplina brzinskog penjanja, na kojoj penjač treba u što kraćem vremenu da ispenje smer najčešće dužine 12 metara, na kome se nalaze velika hvatišta, pomoću kojih može veoma brzo da se ispenje smer.

Vežba se na veštačkoj steni, a kako izgleda sve u prirodi?

Postoje smerovi na prirodnim stenama koji se nalaze na određenim penjalištima i na ovim smerovima se nalaze pločice ili boltovi na koje se postavljaju kompleti u koje se ukopčava uže kako bi penjač mogao bezbedno da se penje. Ovi smerovi su od strane najkvalitetnijih penjača prema svojoj težini dobili i odgovarajuće ocene.

Koliko godina je potrebno da bi neko dostigao solidnu veštinu?

Potrebno je oko 3 godine aktivnog vežbanja da bi neko mogao da dostigne solidnu veštinu. Naravno sve zavisi od  uslova, instruktora kao i entuzijazma samog vežbača.

Koje lokacije u prirodi bi preporučio u našim krajevima?

Što se tiče Beograda to su u Košutnjaku “ V1, V2 i V3 “, Kalemegdan – zidovi kod opservatorije sa unutrašnje strane. Penjalište kod Valjeva. “ Jelašnica “ u Jelašničkoj klisuri kod Niša.