Ovo je jedan od najkontraverznijim i najpoznatijih eksperimenata iz psihologije. To je čuveni Milgramov eksperiment, tačnije serija eksperimenata čiji je rezultat dosta jeziv. Većina dobrovoljaca u eksprimentu ozleđuje drugu samo zato što to od njih traži određeni autoritet.

Ali ako mislite da je to bilo moguće ranije, ali ne i danas, moramo da vas razočaramo. Tim naučnika iz Poljske napravio je modernu verziju eksperimenata a rezultati su bili isti, piše Science Alert.

“Nakon što su čuli za Milgramov eksperiment, ogromna većina ljudi je tvrdila da se oni nikada ne bi ponašali na taj način”, rekao psiholog Tomasz Grzyb, sa Fakulteta društvenih i humanih nauka SWPS u Poljskoj.

“Naše je istraživanje ponovo pokazalo kako lako ljudi pristaju da se slože sa stvarima koje su im inače neprijatne, ukoliko im to naredi vođa.”

Milgramov eksperiment je sprovodio psiholog Stanley Milgram sa Univerzitta Yale 1961, tri meseca posle početka suđenja nacističkom ratnom zločincu Adolfu Ajhmanu.

Milgram je želeo da zna da li je moguće da su Ajhman i milioni njegovih sauučesnika tokom holokausta zapravo samo izvršavali naređenja. I šta je potrebno da ljudi urade da bi povredili druge osobe.

U ovom eksperimentu od dobrovoljaca, koji su bili pod autoritetom vođe eksperimenta, tražilo se da urade električni šok osobi u susednoj sobi, koju su mogli da čuju ali ne i da vide svaki put kada bi ta osoba pogrešno odgovorila na pitanje.

Mogli su da pritisnu 30 različitih dugmića a na svakom je bila označena voltaža. Šokovi su počinjali sa relativno laganih 15 volti, rasli sve do opasnih 450 volti, za koje su dobrovoljci unapred bili upozoreni da bi mogli ozbiljno da ozlede žrtvu.

Ono što nisu znali je da mašina u stvari nije činila ništa osim što su se čuli strašni zvuci i svetlosni efekti. Osoba u susednoj sobi u stvari je bila profesionalni glumac koji je bio plaćen da bolno zajauče u skladu sa “primljenim” elektro šokom.

Ali to je bilo nepoznato dobrovoljcima, koji su verovali da stvarno ozleđuju osobu koja im nije učinila ništa nažao, zato što im je vođa eksperimenta rekao da moraju to da rade jer je važno za eksperiment.

Najpoznatija varijanta Miligramovog eksperimenta pokazala je da je 65% od 40 dobrovoljaca sledilo naređenja i otišlo sve do kraja što znači da su pustili žrtvi punih 450 volti, uprkos bolnim kricima i molbama da prestanu.

Samo malobrojni ljudi jednostavno ustali i otišli, a dobar deo usmeno protestvovao protiv nastavljanja eksperimenta. Ipak, dve trećine je poslušalo naređenja i nastavilo da pritiska dugmiće.

Posle ovog eksperimenta neki naučnici su tvrdili da je Milgramova metodologija bila dosta neuredna, da je on manipulisao podacima. Ali posle ponovo izvedenih eksperimenata širim sveta rezultati bi uvek bili isti. Postoji i deo sveta gde se ova istraživanja nikada nisu vršila a to je centralna Evropa.

“Naš cilj je bio da proverimo koliko visok stepen poslušnosti ćemo izmeriti među građanima Poljske”, izjavli su Grzyb i njegov tim.

U ovoj modernoj verziji eksperimenta naučnici su ispitivali 80 učesnika, pola žena i pola muškaraca između 18 i 69 godina.

Naučnici su ustanovili da je čak 90% dobrovoljaca slušalo naređenja do kraja i poslalo osobama u drugoj sobi najjači, praktično smrtonosni, elektrošok.

“Pola veka nakon Milgramovih originalnih istraživanja o poslušnosti autoritetu, zastrašujuća većina učesnika još uvek je spremna da strujom naudi bespomoćnoj osobi”, zaključio je Grzyb.

Poslednjih se godina pojavila se i kontroverza o načinu interpretiranja Milgramovih rezultata.

Ali otkriveno je nešto još gore. Tako su 2014. naučnici ponovo pregledali arhive u Yaleu i otkrili da dobrovoljci ne samo da se nisu protivili eksperimentima, već su se osećali stvarno dobro zbog toga što doprinose nauci, bez obzira što su povređivali druge ljude.

“Ovo daje novi uvid u psihologiju zlostavljanja i pokazuje da ljudi nisu motivisani željom da čine zlo, već osećajem da rade nešto što je vredno i plemenito”, objasnio je jedan od naučnika.