Juče prijatelj kaže da će biti samo gore i da je kriza kojom su nas mazali dve godine bila uvertira za totalni kraj. Ne pratim situacije u svetu u toj meri da sedim i povezujem posledice sa uzrocima jer navlačim opstanak štapom i kanapom, imam pametnija posla, razume se. Oko mene ima onih koji kažu da nam nije toliko loše i da ima i goreg negde tamo (bar smo živi i nismo u građanskom ratu), a ima i onih koji samo što ne zaplaču kad ih pitam šta ima novo.
Onda bolje da ne pitam. Bolje da se gledamo i prepričavamo koješta sa TV-a. Ili najbolja opcija – pravac pivnica gde se vode najzanimljiviji razgovori. Tada nema štapa niti kanapa, tada sve može i tamo se troše novci od računa. Sutra ćemo misliti o njima.
Kako da objasnim sebi da u Srbiji, zemlji seljaka gde navodno niko nema para, pola populacije jednom dnevno svrati u kafanu? Možda smo digli ruke od kriza i besparica pa po navici trošimo više nego što imamo. Srbija, dakle, živi jednim ispunjenim dvostrukim životom. Neki jedu hleb od juče a uveče vrlo sveže pivo ili ceđenu pomorandžu. Nije loše za raspalu zemlju u večitoj tranziciji.
Licemerno kukamo kako nemamo ništa, a vidim, nove patike se nose, restorani puni, putuje se jednom mesečno, novi telefoni i pune ruke kesa. Nema posla a posle posla se nalazimo. Hm. Imam osećaj da smo svi postali oni učenici koji pre kontrolnog kažu da ništa ne znaju pa dobiju peticu ili urade najbolje. I to bez izuzetaka.
Odakle vadimo/te te pare i čije su, to bih volela da znam. I ko kuka sa razlogom, pa da pomognemo, a ko lupa gluposti. Većina je tužna, dužna, južna a guraju se ispred bankomata, niko nema sitno…
Tužno je što govorimo da, da, da na svaki problem i sutra je taj problem već naš. Mi mnogo volimo probleme. Mi smo jedan vrlo problematičan narod sa mnogo vickastih doskočica. To vidim u tim pivnicima gde trošim pare od računa. Retko pitamo koliko košta i kupujemo skuplje jagode, paprike van sezone i samo najbolja jaja. Rekao bi čovek da nam je super.
Sada sami sebe lažemo da je sve sasvim u redu umesto da se pakujemo. Grupna karta u jednom pravcu i svet da nas vidi. Tamo negde su jagode jeftinije i uvek je sezona paprika, ako već nemamo ujaka da nam nađe posao. Tamo su i naše maline možda jeftinije i bolja je naša šljiva. A možda nam i daju novac a da ništa ne radimo. Tamo negde je uvek bolje, to već znamo, ali volimo naše pivnice.
Dajana Debić
E kada bi patike bile bogatstvo…da li znate da u americi Srbe i generalno ExYu osobe prepoznajes po tome sto uvek imaju najbolja kola,zlato i ostale “kitnjaste” stvari, a da pri tome zive po prikolicama, supama i ostavama. Tako da smo mi u sustini bedni, busamo se da imamo nesto, a zaparavo…Pa dobro, barem nije duplo golo 🙂
Seko, ajde izadji malo iz Beograda, kreni malo juznije, pa vidi kako zaista Srbija zivi.
Brus li, uze mi rec iz usta… Obidjite malo srbiju, umesto sto putujete po Evropi…. Sto juznije to tuznije….
kako te nije sramota tako da pises da ljudi bacaju pare na razne gluposti. izdji malo prosetaj…
Izadji malo van Beograda pa pisi..
Mi u suštini nismo materijalisti…pa i jedno
hladno pivo može da nas razveseli,par patika
ili putovanje od pozajmljenog novca…
Većina pogotovu u srednjim godinama
pomirila se sa svojim statusom i da se ništa
bitnije neće promeniti ni na globalnom planu
a i ništa u njihovim malim životima…
U Beogradu novac ima prema gruboj proceni
oko 40% ljudi i to je uglavnom mešavina članova
i prijatelja članova jedne izvesne partije
zatim rođaci nekih gastabajtera i jedinci i
jedinice…