Poznati holandski profesor i psiholog Geert Hofstede 1980. godine prošlog veka razmišljao je o tome šta je to što odlikuje određenu kulturu. I da li postoje neke osobine uz pomoć kojih bi mogao da objasni prepoznatljive karakteristike zemalja i njihovih kultura kroz određene vrednosti ili ponašanje pojedinaca.

A kako je tada radio za IBM iskoristio je tada ne baš lako dostupne računare i analizirao gomilu informacija o inicijalnih 40 zemalja. Posle dve godine rada došao je do zaključka da je moguće opisati kompletnu nacionalnu kulturu kroz svega šest dimenzija.

To su: distanca moći, individualizam, izbegavanje neizvesnosti, muške vrednosti, dugoročna orijentacija i uzdržanost.

Distanca moći predstavlja stepen u kome manje moćni članovi društva očekuju i prihvataju distribuciju moći. Visoka distanca moći znači da članovi društva prihvataju nejednaku distribuciju moći i autoritete koji se doživljavaju kao posebna (bolja) vrsta ljudi. U društvima niske distance moći raširen je stav da moć treba da bude ujednačena među članovima društva.

Individualizam / kolektivizam U kolektivističkim društvima pojedinci očekuju da se država ili društvo brinu o svemu, pa čak i o pojedincima i njihovim porodicama. Individualizam sa druge strane promoviše ličnu odgovornost svakog pojedinca, koji je sasvim zaslužan za svoju sudbinu. U individualističkim kulturama identitet je zasnovan na pojedincu i njegovim dostignućima dok je u kolektivističkim kulturama baziran na kolektivu.

Muške / ženske vrednosti označavaju usmerenost društva na „činiti“ sa jedne strane ili „biti“ sa druge. Muške kulture odlikuje kompetencija, usmerenost na uspeh i poštovanje vrednosti rada. Ženske kulture odlikuju skladni odnosi i usmerenost na postojanje a ne na materijalne vrednosti.

Izbegavanje neizvesnosti u nacionalnoj kulturi je stepen do koga njeni članovi osećaju neprijatnost u uslovima neizvesnosti ili različitosti. U kulturama koje karakteriše visoko izbegavanje neizvesnosti ljudi ne vole promene, različitosti, nejasnoće, rizike.

Dugoročna / kratkoročna orijentacija je stav članova jednog društva prema ulaganju u budućnost, planiranju i dugoročnom razmišljanju.

Uzdržanost je suprotna od kulture oslobađanja. Ova dimenzija označava ponašanje pojedinaca i u kojoj meri oni kontrolišu svoje želje i impulse na osnovu očekivanja društva.

Profesor Hofstede je na osnovu svojih istraživanja zaključio da srpska nacionalna kultura podrazumeva visoku distancu moći, izbegavanje neizvesnosti, izrazitu dozu kolektivizma, da promoviše umereno ženske vrednosti, uz kratkoročnu orijentaciju i visoku uzdržanost.

ilustracija: Organizacija, Mirjana Petković, Nebojša Janićijević, Biljana Bogićević Milikić, Centar za izdavačku delatnost, EKOF

Distanca moći

Srbija ima veoma visok rezulatat u ovoj dimenziji. To znači da ljudi prihvataju autoritarnu vlast i nejednaku distribuciju moći. Idealan šef je autokrata, a oni podređeni očekuju da im se uvek kaže šta bi trebalo da rade. Centralizacija je popularna, dok hijerarhija vodi do visoke nejednakosti. Kod manje moćnih ljudi javlja se neograničeno poverenje u one moćne. Iz toga rezultuje nezreo odnos prema autoritetima u društvu.

Individualizam

Srbija ima vrlo nizak rezultat, zbog čega se smatra kolektivističkim društvom. Lojalnost je zato osnovna vrednost i važnija je od svih drugih u društvu. Svaki pojedinac u kolektivističkoj kulturi očekuje od zajednice da brine o njemu a on će se za uzvrat povinovati zajednici i biti bezuslovno lojalan. Znate – država d’uradi nešto.

Muške vrednosti

Srbija je vrlo blago okrenuta ženskim vrednostima. To znači da su od ambicija i uspeha donekle važniji međuljudski odnosi i uživanje u životu. Zanimljivo, to je u konfliktu sa šestom dimenzijom – uzdržanošću.

Izbegavanje neizvesnosti

Srbija ima izuzetno visok rezultat, što znači da pojedinci po svaku cenu žele da izbegnu bilo kakve promene, dok se različitosti osuđuju. Ustaljena verovanja i ponašanje su nepromenjivi i postoji emotivna potreba za pravilima (čak i kada su potpuno besmislena).

Dugoročna orijentacija

Srbija kao društvo je umereno orijentisana ka kratkoročnom planiranju, a manje ulaganju u budućnost i planiranju.

Uzdržanost

Nizak rezultat ukazuje da je srpska kultura uzdržana, a društva sa niskim ocenama u ovoj dimenziji imaju tendenciju ka cinizmu i pesimizmu. Takođe, za razliku od oslobađajućih društava, uzdržana društva ne stavljaju puno naglasak na slobodno vreme i zadovoljenje svojih želja. Zbog toga većina pojedinaca ima percepciju da su njihova delovanja ograničena društvenim normama. Okretanje sebi i svojim potrebama smatraju pogrešnim, pošto se očekuje da se pojedinac povinovanje kolektivnom duhu.

ilustracija: Organizacija, Mirjana Petković, Nebojša Janićijević, Biljana Bogićević Milikić, Centar za izdavačku delatnost, EKOF

Možda vas zanima i kakva je situacija u drugim zemljama?

Recimo, Amerika je sve suprotno u odnosu na Srbiju: distanca moći je niska, individualizam i muške vrednosti su u prvom planu dok se promene i neizvesnost ne izbegavaju. Orijentacija je dugoročna dok pojedinci ne osećaju pritisak društva po pitanju oslobađanja svojih potreba.

Što se tiče Rusije razlike su sledeće. Njihova kultura podrazumeva još veću distancu moći i uzdržanost zbog društvenih normi nego što je slučaj u Srbiji. Sa druge strane, više su individualna kultura, ali i više ženska. Planiraju više dugoročno.

Ima još zanimljivih podataka.

Jedino zajedničko sa skandinavskih kulturama je što su i oni dominatno ženska kultura. Doduše mnogo izraženije nego Srbija.

Neverovatno, ali Srbija ima mnogo izraženiju kolektivističku kulturu od Japana.

Što se tiče komšiluka, Hrvatska je vrlo slična, ali su vrednosti svih dimenzija donekle ublažene i pomerene ka centru, pa su ekstremi manji.

Uopšteno i donekle pojednostavljeno, može se reći i da su Srbiji slične Mediteranske zemlje, Grčka i Španija, kod kojih je individualizam nešto više izražen a manja je i distanca moći. Slične su i zemlje Latinske Amerike, ali je kod njihovih kultura šesta dimenzija, odnosno uzdržanost mnogo manje izražena. Odnosno, pojedinci nisu sputani društvenim normama. Postoji i sličnost sa Arapskim zemljama, Emiratima i Saudijskom Arabijom recimo gde je distanca moći velika, individualizam nizak, a neizvesnost se takođe izbegava.