Imamo sjajne vesti! Izašla je nova knjiga Radovana Nastića Bensedina i stigla na Sajam knjiga u izdanju Prometeja.

"Svaki pas ima svoj dan" je knjiga o shizofrenim životima glavnih junaka koji su povezani greškama iz mladosti – greškama koje će ih ponovo okupiti nakon 20 godina, poput junaka iz filma "Jagode u grlu" i "Brooklyn’s finest" ili knjiga Bret  Iston Elisa.

Ponedeljak 19. 07. 2010.

Opet mi nisu sve na broju. Sunce je peklo tako da se ne osušim, već se kapljice morske vode pretvore u znoj. To je valjda odmor kada je dan dosadan i lenčariš.

Uveče sa ženom krenuh u šetnju i dođosmo do mračnog dela dvorišta, iza kuće.

Idealno mesto za seks. Skočio mi pritisak, iskočile vene, erekcija sumanuta. Kažem joj:

– Evo prilika da se potucamo na javnom mestu a da nas niko ne vidi.

– Stavila sam karmin i umorna sam i boli me glava i imali smo juče seks, popij 2 bensedina – odgovori mi ona.

A dobro, i nije mi nešto do seksa.

Popih lekove.

Nastavismo šetnju.

Na šetalištu pičoka k’o salate. Noge problematične. Jebe ih celulit. Klinke od 14 već imaju celulit i strije. To od Evroatlantskointegracijskih specijaliteta. Plastična hrana i osiromašeni uranijum. Ugledah jednu napupelu sisatu mršavu plavušu, što nas narod kaže „ne bih je izuvao“ – za neupućene „ne bih je izuvao“ se kaže kada vidiš ribu u stiklićima, kojoj bi samo zadigao suknju, sklonio gaće u stranu,  pljunuo na pičku i zabio kurac u istu. O sigurnom herpesu i kondilomima razmišljao bih sutra. Okrenuh se da joj vidim guzicu, kada na leđima ispod vrata riba istetovirala veliki pravoslavni krst. Bože mi oprosti, u mislima je već celu isprskah spermom, a kada videh krst, da opet citiram naš narod mudri, prekrsti se tri puta i reci đavolu „marš iz moje kuće“. Izbrisah iz glave da je prskam po leđima. Bio bih proklet ceo život. Znači ili po dupetu ili po sisama. Onda se setih, šta ako na stomaku ima nesto iz Biblije tetovirano?! Ništa od seksa, izgleda da bi se samo na pušenju završilo. Ma koje pušenje, samo držanje za ruke. I razgovor o smislu života.

Došetasmo do nekog folk kafića. Seli na drvenariju preko puta i pili sok iz plastike.

Gledali narod. Muzika uživo. Pevaljka opiči „Lijte kiše, ladne vode“. Ta pesma je neuništiva. Čujem je svake večeri tri puta minimum. Ali nisu mi nešto sve na broju.

Možda me proganja pravoslavna sisata vernica.

Pogovor je napisao Flex iz Sindikata

"…Rale me uvek obraduje, kad ga čujem ili čitam, jer ima taj dar da stvari nazove pravim imenom. On nije ona vrsta pisca koja se kiti tuđim perjem i izmišlja nemoguće priče. Kod njega je sve ŽIVOT. Patriota je i to mi se sviđa. Dobar Srbin, koliko god taj termin danas bio ofucan i zloupotrebljen. Nije slatkorečiv i politički korektan. Čak mu ni ime nije podobno. Nije vintidž hipster, sa preskupom tehnikom i kaputom od pokojnog dede. Više deluje kao prikriveni psiho – ex dizel, koji sada samo izvlači majicu iz farmerki, a do pre neku godinu je uvlacio „Pierre Cardin“ svilenjak u „Replay“ sa belim! Takve sam dobro poznavao dok sam bio klinac. Sve su tihi i prijatni, a onda kažeš nešto pogrešno i dobiješ ciglu u lobanju…Za razliku od većine naših pisaca, ima jasan stav i beskompromisno istupa u ono malo javnosti što želi da ga čuje. I u ovom pismu od 18. februara je bio sasvim jasan: „Tuzno mi je kada citam vesti iz Srbije… Sada tek, sa ove distance, vidim koliko mediji / svi mediji, svi !! / unistavaju narod spinovanjem i psihickom torturom kroz mracne vesti sve sa ciljem – budite srecni sto za hleb imate….. Uzas, tuga, jad, IZDAJA !!!!!“ A ni ja nisam daleko od tog stava pa sam mu odgovorio: „ Jbg situacija je sve gora,a lagano tonemo u totalitarno drustvo sa ovim hapsenjima i sirenjem straha i panike medju narodom.Kad nema love onda daj igara i zadovolji plebs gladijatorskim igrama“. Volim ove prepiske sa Raletom, jer sa njim uvek uspem da skeniram situaciju u samo par rečenica. Slabo danas ima ljudi sa kojima možeš opušteno da se ispričaš, bez foliranja i neke zadnje namere. Mislim da će mi nedostajati da ga vidim, jer je druženje ipak malo više od mejla i društvenih mreža. Da sednemo k’o ljudi u neku kafanu. Ja da popijem pivo, a on gusti sok sa 30 mg bendžosa i kafetina. Samo ga vidiš kako u sred razgovora vadi lekić iz džepa i gricka ga kao kiririki. Za mene je on definitivno dorćolski Arturo Bandini na kreatinu. Neko će za 50 godina pronaći neku njegovu knjigu u ćošku biblioteke i shvatiće koliko je on bio poseban. Tada će se mnogi utrkivati da objave re-izdanje njegovih dela- isti onakvi koji su ga do juče pljuvali kao nacionalistu i zato što voli fudbal. A ja ću se uvek sećati Raleta, onakvog kakav jeste. Pre svega skroman i nenaljiv, ali istrajan u svome stavu. Malo muca, ali uvek kaže prave stvari. Neko ko mi uvek izmami osmeh, bilo nekom svojom pričom, ili samom svojom pojavom. Jednostavno rečeno, jedinstven lik koga je zaista velika sreća poznavati. ‘’U Beogradu, 29.07.2013.god.

Feđa Dimović