Evo razloga da se Bridžet Džouns rasplače. A čini se da je u manjini kada je u pitanju savremena književnost.
 
Akademici tvrde da moderna književnost ima značajno manje emocija nego knjige od pre jednog veka. Oni su analizirali koliko su se često reči koje izražavaju bes, gađenje, strah, radost, tugu, iznenađenje pojavljivale u više od 5 miliona izdanja objavljenih između 1900. i 2000. godine. Sudeći po vodećem autoru Dr Albertu Akerbiju sa univerziteta u Bristolu, prosečna knjiga objavljena na početku 20. veka imala je 14% više emotivnih sadržaja nego romani na početku novog veka.
 
“Naš cilj je bio da otkrijemo trend – da se korišćenje emotivnog sadržaja menja tokom vremena,“ kaže Dr Akerbi. Prosečna knjiga sa početka 20. veka e bila 1, 24 puta emotivnija od prosečne knjige iz 2000. godine. Ovo znači da ako bi knjiga s’ početka 20. veka imala 1000 emotivnih reči, danas bi to bilo 887 ovakvih reči.
 
Ljudi su nesigurni u pogledu svojih emocija danas. Oni misle da je previše teško zalaziti duboko u osećanja ili se plaše da će biti ismevani. Definitivno ima manje posvećenosti i strasti u modernim knjigama. 
 
Istraživanje je objavljeno u prestižnom magazinu PLOS ONE, a pored generalnog slabljenja emocija, korišćenje opisa i reči za pozitivna i negativna raspoloženja je izgleda povezano sa istorijskim događajima i duhom vremena.
 
Postoje dva perioda kada su reči radosti i sreće korišćene u velikim količinama – u knjigama objavljivanim nakon Prvog svetskog rata i 60-ih godina. Nasuprot tome, istraživači su otkrili da je tuga povezana sa Drugim svetskim ratom. Nakon 60-ih godina 20. veka knjige objavljivane u Americi su postale mnogo emotivnije, a to se desilo i u Evropi. Moguće objašnjenje je sreća bejbi bum generacija. Emocije se mogu objasniti dovoljnom ekonomskom ušuškanošću.
 
Ista razlika je pronađena u korišćenju tzv.  reči bez sadržaja, koje nose malo ili nimalo značenja poput: “i” ili “ili”. Ovo je posebno zanimljivo jer je nedavno otkriveno da je način korišćenja rečca zapravo izvestan potpis  i obeležje različitih stilističkih perioda u istoriji zapadne literature.
 
Studija beleži i pojačano prisustvo anksioznosti i paranoje u modernoj literaturi, sa prosekom od 12% više reči koje označavaju strah nakon 2000. godine, u odnosu na one iz 1960-ih.